Dočekao ga je veliki broj navijača ispred zgrade Aerodroma, a najbolje atletičara Bosne i Hercegovine prethodno se obratio velikom broju novinara, koji su ga takođe pozdravili aplauzom i ovacijama.
"Lakše je osvojiti srebro nego pričati pred novinarima. Moram da se svima zahvalim na divnoj dobrodošlici. Doživio sam posban sjećaj kada sam sletio na tlo svoje BiH. Emocije rade. Ja sam govorio da idem u Dohu po medalju, da se vratim u svjetski vrh i evo me tu na vrhu gdje mi je mjesto. Godina 2015. sam morao osvojiti medalju jer sam tada bio najbrži na svijetu. Ovaj put je bilo drugačije. Bio sam dobar, ali niko me nije stavljao za ozbiljne kandidate za medalju, što je meni prijalo. Nisam osjećao pritisak. U Dohu sam otišao sa sedmim rezultatom, ali sam imao veću sigurnost nego u Pekingu", rekao je Tuka.
Otkrio je da je uoči polufinala imao i zdravstvene probleme, pa je njegovo daljnje takmičenje bilo pod znakom pitanja.
"Poslije prve trke sam se osjećao jako loše. Imao sam visoku temperaturu. Na dan polufinala nisam bio dobro i pomislio sam da ću morati odustati. Trener je zamolio ljude iz Italijanske atletske federacije da me izliječe. Uspjeli su u jednom danu. Polufinale je izgledalo moćno. Finale sam znao da će biti brza trka, ali sam bio spreman da idem na sve ili ništa. Sve karte sam stavio na sto i krenuo na sve i ništa", rekao je Tuka, koji je u Sarajevo stigao u pratnji trenera Italijana Đanija Gedinija.
Trener viceprvaka svijeta takođe nije krio svoje oduševljenje, te je Tuki simbolično lično uručio medalju.na Aerodromu.
"Veoma sam sretan što sam danas u BiH u Amelovoj domovini. Život predstavlja jedan ciklični put. Tako se Amel u početku bavio karateom, počeo je onda sa atletikom. Ja sa njim radim od 2013. godine. Amel se sa predhotnim trenerima izgradio i kao ličnost i kao sportista. Sada sve više napreduje i raste. Da je imao isto iskustvo 2015. godine, kao što ima danas, siguran sam da bi osvojio zlato u Pekingu. Imao je i nezgoda, povreda, što je usporilo njegov napredak, ali je uvijek naporno trenirao", rekao je Đani i dodao:
"Ako sportista ne sanja ne može ni uspjeti. Amel sanja i želi i mi zato u narednom periodu idemo na zlato. Sada naravno slijedi mjesec dana odmora, a onda kreću pripreme za Olimpijske igre u Tokiju. Sveke godine želimo da budemo bolji. Vodimo računa i o protivnicima, biće teško, ali težimo cilju".
Prisutnim se obratio i Suad Kaknjo, potpredsjednik Atletskog saveza BiH, koji je od početka uz Amela Tuku.
"Amel Tuka je trenutno prva ličnost u BiH. Moram reći da Atletski savez BiH i Atletski klub Zenica nemaju niti jednog profesionalca. Mi smo totalni amateri, a sva podrška Amelu je isključiovo iz ljubovi. Tuka je najharizmatičniji sportista u BiH. Nakon bronze iz 2015. godine on je došao do visina. Tuka je uzor svih mladih i neka mi halali Mirza Delibašić, možda je Amel Tuka sada najbolji bh. sportista svih vremena", rekao je Suad Kaknjo, potpredsjednik Atletskog saveza BiH.
O planovima za budućnost Amel Tuka kaže:
"Sada ne razmišljam o Olimpijskim igrama u Tokiju iduće godine. Samo ću da treniram. Trening je ono što mene hrani kao sportistu. Pred Olimpijske igre u Riju sam prihvatio pritisak, nasjeo sam, nisam se osjećao dobro zbog toga i nisam uspio. Sada neću napraviti grešku. Želim samo da nastavim ovako da treniram, po ovom sistemu, koji mi odgovara. Ima još prostora za napredak. Naravno, medalja iz Dohe je dodatni motiv da se trudim još više. Biću predan svom radu. Ja ne postavljam pitanja, samo radim onako kako kkažu stručni ljudi oko mene", kazao je Tuka.
Nakon Sarajeva Amel Tuka je otputovao u rodni Kakanj, a centralni doček planiran je večeras u Zenici od 20 sati.