Pijaca, izgrađena 1983. godine, radila je do 2005, a tada su od od prodaje najprije odustali zakupci i preprodavci, a potom i poljoprivrednici. Danas se pijačni prostor od 500 kvadrata, sa oko 50-ak uređenih tezgi, uopšte ne koristi.

Zelenom pijacom u Ugljeviku gazduje Komunalno preduzeće „Kompred“. U više navrata su, tvrde, bezuspješno pokušavali da ovaj prostor privedu funkciji, nudeći i određene pogodnosti potencijalnim zakupcima.

Direktor ovog preduzeća Milan Lazić podsjeća da je u rekonstrukciju pijačnog prostora, odnosno nabavku materijala, 2012. godine uloženo više od 10.000 maraka, a da su radove izvodili zaposleni u „Kompredu“.

– Naši radnici su promijenili oluke, adaptirali sanitarni čvor, ofarbali tezge. U tom periodu smo obavijestili proizvođače da će tezge biti besplatne, da nećemo naplaćivati placarinu. Ni to nije animiralo proizvođače da zakupe prostor. Mislimo da im se više isplati da povrće i voće prodaju na veliko i da ih predaju nakupcima koji ih plasiraju dalje – kaže Lazić.

Ističe da je većina mještana Ugljevika porijeklom iz okolnih sela te da imaju bašte i voćnjake tako da praktično konzumiraju domaće proizvode. Kaže i da posljednjih godina poljoprivrednici prodaju „na pragu“, odnosno dostavljaju traženu robu na kućnu adresu. Lazić misli da je sve to neki način uticalo da nema zainteresovanih za usluge tržnice u Ugljeviku.

U opštinskoj upravi kažu da pijaca, zbog lošeg odziva i prodavaca i kupaca, nikada nije radila punim kapacitetom. Ukoliko građani pokrenu inicijativu, spremni su, kažu, da je ponovo otvore.

Načelnica Odjeljenja za prostorno uređenje i komunalne poslove opštine Ugljevik Verica Petrović kaže da do sada niko nije podnio zahtjev za otvaranje pijace.

– Mi smo spremni da uradimo sve što je našoj nadležnosti kako bi rad pijace ponovo zaživio. I nama je neshvatljivo da nemamo lokalnu tržnicu – kaže Petrovićeva.

Većina mještana Ugljevika, međutim, smatra da je pijaca potrebna ovom gradu. Njeno otvaranje, kažu, uštedjelo bi im i vrijeme i novac. Savo Ljubojević iz Zabrđa kaže da je zaista nerazumljivo da ovako urban i razvijen gradić nema tržnicu.

– Imamo izgrađenu infrastrukturu, prateće objekte, ali pijaca ne radi decenijama. Manje količine kupujemo po marketima, a kada je sezona pripreme zimnicu, pa nam trebaju veće količine. Onda idemo na bijeljinsku kvantašku pijacu, koja je udaljena 20-ak kilometara – kaže ovaj Ugljevičanin.

Kupovina u marketima

Ugljevičani voće i povrće i druge poljoprivredne proizvode kupuju u marketima i veleprodajama i na pijacama susjednih Bijeljine i Lopara. Smatraju da ova opština, koja ima najveći lični dohodak po glavi stanovnika u Srpskoj i budžet blizu 15 miliona maraka, zaslužuje da ima i vlastitu pijacu.

Milorad Jugović, koji u Ugljeviku živi 20 godina, smatra da je nevjerovatno da pijačni prostor „zjapi“ prazan.

– Često postavljam pitanje nadležnima, stručnim i kompetentnim ljudima, ali nikada nisam dobio odgovor. Žalim što nema pijace – kaže Jugović.