Luka Modrić nedavno je objavio autobiografiju pod nazivom "Moja igra", a nama je naravno najzanimljiviji dio u kojem govori o Premijer ligi Bosne i Hercegovine.

Modrić je u prvom rangu takmičenja igrao u dresu HŠK Zrinjski i to u sezoni 2003/2004. Kada je došao u ekipu iz Mostara imao je svega 18 godina, ali mu godine nisu smetale da pokaže raskošan talenat već tada. Cimer u Zrinjskom bio mu je Davor Landeka, a da se dobro uklopi u novu sredinu potrudio se Mostarac Ivica Džidić.

"Kada sam počeo trenirati, u pogledima klupskih stručnjaka, ali i s tribina, vidio sam pitanje koje me pratilo cijelu moju karijeru: 'Ajme, pa gdje će ovaj mali mršavi igrati Premijer ligu?!'. Već sam bio imun na te sumnje, oa me ni ove s početka mostarske epizode nisu brinule. Istina je da sam se prvi put morao odmjeravati u seniorskom nogometu, u to vrlo agresivno, ali bio sam spreman", kaže Modrić u svojoj autobiografiji.

U Zrinjskom je nosio dres s brojem 23, koji je odabrao zbog Majkla Džordana i Dejvida Bekama. Englez je tog ljeta stigao u Madrid i "zadužio" dres Reala s brojem 23. Sedmica je bila nedodirljiva na leđima Raula Gonzalesa. 

Modrić je očekivao da će ga tadašnji trener Zrinjskog, Franjo Džidić, uvrstiti u sastav za utakmicu prvog kola sa Borcem, ali se to nije dogodilo. Razlog je bio administrativne prirode. Još uvijek nije bila završena papirologija za njegov nesmetan nastup. Debitovao je protiv Širokog Brijega, a pred domaćim navijačima nastupio je protiv zeničkog Čelika.

Dok je nosio dres Zrinjskog stekao je velike simpatije navijača Plemića, a nagrađen je i nagradom "Filip Šunjić - Pipa" kojeg navijači Zrinjskog dodjeljuju najboljem igraču ekipe. Istakao je da mu je taj trofej važan, jer je prvi individualni koji je osvojio u karijeri.

"Premijer liga bila je dosta gruba, a pogotovo je teško bilo igrati u gostima. Najgore je bilo u Trebinju, a za nijansu manje u Banjaluci i Zenici. Suci jednostavno nisu štitili gostujuće igrače. Dobio sam poprilične batine po nogama. Čisto radi dojma, u Trebinju su stradali moji najdraži štitnici, s Ronaldovim likom, koje sam pazio i ljubomorno čuvao. Neki frajer ušao mi je đonom na nogu i metalnim čepovima kopačke probio rupu u plastičnom kostobranu! Ronaldo me spasio od teže ozljede", ističe Modrić.

Otkrio je kako mu je Premijer liga Bosne i Hercegovine pomogla u nastavku karijere.

"Naučio sam se brzo izvući iz duela, već u prijemu lopte u trku izmaći suparniku, brzo dodati. Bio sam vižljast i to mi je jako pomoglo. Fizički sam dobro odrađivao utakmice, a jedini problem predstavljali su mi grčevi. Gotovo svaku utakmicu nakon 60-ak minuta igre zgrčili bi mi se pretežno listovi. Nisam se brinuo. Pripisivao sam to mladosti i prilagodbi naporima seniorskog nogometa", kaže Modrić.

Dotakao se i stadiona u Premijer ligi Bosne i Hercegovine.

"Znalo je biti puno gledatelja na stadionima, pogotovo na jačim utakmicama sa Širokim Brijegom, Sarajevo, Željezničarom. Znala se stvoriti dojmljiva atmosfera, ali osjećale su se i međunacionalne napetosti. Cijelu karijeru volio sam pojačani naboj na terenu i na tribinama, ali tada je u Premijer ligi Bosne i Hercegovine bilo prilično nezgodnog ozračja", ističe Modrić.

(Klix.ba)