Njih dvojica su od ranog djetinjstva članovi Lovačkog udruženja “Semberija”. Kažu, lovstvo za njih nije hobi, lovstvo je njihova ljubav.

Od malih nogu Mladen i Dragiša, od oca Vlade i njegovih prijatelja, slušali su lovačke doživljaje, pa je za očekivati bilo da zavole lov, streljaštvo i prirodu.

Dragiša se, još kao 9-ogodišnjak, prvi učlanio u lovačku sekciju, a njegovim stopama krenuo je i Mladen, koji je tek nakon prvog gađanja mete na strelištu u Balatunu kod Bijeljine 1998. osjetio draž ovog sporta.

– Oštro oko, sigurna ruka, psihička spremnost, dobra municija i puška preduslov su za sigurno gađanje mete – kažu Simići.

U posljednjih 20 godina bili su na brojnim takmičenjima širom BiH, Srbije i Hrvatske. Učestvuju na 15 do 20 takmičenja godišnje, a treninge imaju svake sedmice.

Osvojene medalje i pehare odavno ne broje. Mladen je 4 puta bio pobjednik KUP RS na leteće mete, glinene golubove i isto toliko puta osvojio drugo i treće mjesto.

I Dragiša je ponosan na uspjehe postignute u streljaštvu. U Trnovu je 2017. osvojio prvo mjesto, godinu kasnije u Brodu treće, a ove godine prvo mjesto u Bijeljini.

– Kada znate da u Srpskoj ima blizu 23.000 lovaca, onda biti broj jedan među njima mora da imponuje. Pogotovo što na ovim takmičenjima učestvuje uvijek do stotinu lovaca iz cijele regije – kaže mladić, koji je završio fakultet za lovni turizam i sudija je za ocjenjivanje lovačkih trofeja.

Osim pucanja, važni su i druženje i prijateljstva koja stiču širom zemalja bivše Jugoslavije. Braća Simići uživaju u prirodi, hrane i štite životinje.

– Odstrel životinja je vrlo mali dio lovačkih aktivnosti. Više od 80 odsto se odnosi na izgradnju lovno-tehničkih objekata, prihranu životinja i njihovu zaštitu. Mora se ovo mnogo voljeti pa da i na minus 20 ili 30 Celzijusovih stepeni iz kuće idete u lovište, iznosite hranu i štitite divljač. Od prikupljene članarine svake godine kupujemo i unosimo divljač u lovište i brinemo o njoj – ističe Mladen.

Kažu, kad se voli ništa nije teško, ali ovo je skup sport.

– Veliki dio novca daju nam određene firme jer od svojih primanja ne bismo mogli isfinansirati treninge, učešće na takmičenjima. Lovačka puška košta nekoliko hiljada maraka, a samo za jedno pucanje potrebno je od 20 do 25 maraka – ističu strijelci.

Želja međunarodna takmičenja

Nadaju se da će jednog dana moći da učestvuju i na međunarodnim takmičenjima i da će lovni turizam i lovstvo u Srpskoj napredovati. Kažu, što priroda uskrati niko ne može dati, a prema nama je bila darovita.

Semberija ima lovišta, odličnu konfiguraciju terena, divljač, lovno-tehničke objekte, smještajne kapacitete. Lovstvo i lovni turizam nisu dovoljno razvijeni, a mogli bi da budu jedan od strateških pravaca razvoja ovog područja.