MOSKVA - OD STALNOG DOPISNIKA

OSTARELI sovjetski lider Mihail Gorbačov (88) i dalje želi da bude ne samo na ruskoj već i svetskoj političkoj sceni pa povremeno javno daje savete ili polemiše sa najuticajnim svetskim političarima. Minulih dana Gorbačov je polemisao sa Vladimirom Putinom i izneo svoje neslaganje sa njim oko uzroka raspada SSSR-a.

Na investicionom forumu "Rusija zove" Putin je kazao da se SSSR nije raspao zbog rasta nacionalizma u tri baltičke republike, već zbog neefikasnosti tadašnje ekonomske politike pa je došlo do kolapsa u socijalnoj sferi što se odrazilo i u sferi politike.

Gorbačov misli sasvim drugačije i uzrok raspada SSSR-a vidi u tome što se u tadašnjim saveznim republikama pojavilo "samostalno državno shvatanje". On dodaje da se o tome nije uvek vodilo računa.

U više intervjua Vladimir Putin je govorio da mu je žao kao i mnogim drugim što se raspao SSSR. On je to nazvao "tragedijom dvadesetog veka". I Putin smatra da je SSSR trebao da se demokratizuje. Nije sporno ni to da je u tri baltičke zemlje nacionalizam tinjao i za vreme postojanja SSSR-a i da je velik broj tamošnjeg stanovništva smatrao da ih je Staljin prisilno uvukao u sovjetsku državu. Tih razgovora se seća i pisac ovih redaka za vreme novinarskih putovanja po Baltiku.

Nekada vrlo popularan na Zapadu Mihail Gorbačov, koga su tamo zvali Gorbi, izgleda da je zaboravio kako su u njegovo i Jeljcinovo vreme izgledale prodavnice. Reč "deficit" je bila vrlo česta u razgovoru običnih ljudi. Nestašica roba široke potrošnje je išla na ruku onima koji su tvrdili da će se bolje živeti ako budu imali svoju državu. U takvoj atmosferi u svim višenacionalnim državama kad pritisnu ekonomske nevolje počnu priče na temu ko živi na tuđoj grbači.

Stariji se sigurno sećaju da se o tome govorilo i pre raspada Jugoslavije.

Na ekonomske i socijalne probleme u SSSR-u bitno su uticala dva momenta. Niska cena nafte - barel se spustio do deset dolara - i veliki vojni troškovi. Osim pravljenje raketa umesto kobasica, Sovjeti su vodili i dugogodišnji rat u Avganistanu.

Nezadovoljstvo građana zbog ekonomskih problema iskoristio je Boris Jeljcin koji se dočepao glavne fotelje u Kremlju ali se situacija još više pogoršavala jer je on dozvolio veliku pljačku državne imovine. Jeljcin je stalno pričao o demokratiji ali je u prodavnicama bilo sve manje hrane. Zato je bio dobio nadimak "otac gladne demokratije".

Kad se sve to zna sasvim je razumljivo zašto Putin smatra da je rešavanje ekonomskih i socijalnih pitanja prioritet od kojeg zavisi i budućnost Rusije. Narod želi da živi pristojno i nikakve priče o demokratiji neće pomoći ako frižideri budu prazni.