Mineral je pronađen u vulkanskom području krajnjeg istoka Rusije, na vrhu vulkana Tolbačik na Kamčatki.

Eruptivna istorija Tolbačika prati se hiljadama godina, ali u skorije vrijeme izdvajaju se dva značajna događaja: velika erupcija Tolbačikove pukotine 1975-1976 i druga, manja koja se dogodila između 2012-2013.

Sila erupcije tokom prvog događaja pocijepala je brojna kupovita brda u vulkanskom kompleksu, otvorivši kamenit teren za koji je otkriveno da je bogat naslagama fumarola i nepoznatih minerala koji nikada nisu viđeni bilo gdje drugdje.

Vulkan Tolbačik stvorio je 130 vrsta minerala koji su ovdje prvi put identifikovani, a najnoviji je petrovit, sulfatni mineral u obliku plavih tabelarnih kristala, od kojih mnogi sadrže gasovite elemente, piše "Sajens alert“.

Ovdje je proučavan primjerak otkriven 2000. godine, koji je povezan s erupcijom 1975. godine, i čuvan je za kasniju analizu. Ta analiza sada otkriva da ovaj živopisno plavi mineral pokazuje neobična molekularna obilježja koja su rijetko viđena.

Atom bakra u kristalnoj strukturi petrovita ima neobičnu i vrlo rijetku sadržinu od sedam atoma kiseonika", objašnjava vodeći istraživač i kristalograf Stanislav Filatov sa Univerziteta u Sankt Peterburgu. "Takva sadržina karakteristična je za samo nekoliko jedinjenja, kao i za saranhinait."

Saranhinait, koji je prije nekoliko godina identifikovao drugi tim iz Sankt Peterburga, takođe je otkriven u Tolbačiku - i, poput petrovita, zapanjujuće je obojen sam po sebi.

U slučaju petrovita, mineral za koji se smatra da je kristalisan direktnim padavinama iz vulkanskih gasova dobija oblik plavih kriptokristalnih kora koje obavijaju finu materiju.

"Trenutno je najveći problem za ovu upotrebu mala količina prelaznog metala - bakra - u kristalnoj strukturi mineral", kaže Filatov. "To bi se moglo riješiti u laboratoriji sintezom jedinjenja iste strukture kao petrovit."

Na hemijskom nivou, petrovit predstavlja novu vrstu kristalne strukture, mada ima sličnosti sa saranhinaitom, iz kojeg se može proizvesti, hipotetički.

Važno je reći da je molekularni okvir petrovita - koji se sastoji od atoma kiseonika, natrijum-sumpora i bakra - efektivno porozan po prirodi, pokazujući međusobno povezane puteve koji bi mogli da omoguće da natrijumovi joni migriraju kroz strukturu.

Zbog takvog ponašanja - i ako možemo da ponovimo uslove u laboratoriji - tim smatra da bi ovo moglo dovesti do važnih primjena u nauci o materijalu, potencijalno omogućavajući nove načine razvoja katoda za upotrebu u baterijama i električnim uređajima.

(Sputniknews.com)