U analizi se dodaje da to obuhvatalo skoro 20 odsto od broja zaposlenih krajem 2020. godine.

Dodaje se da je izvještaj obuhvatio 14 sektora koji su posebno osjetljivi, a među njima su veleprodaja i maloprodaja, transport, poljoprivreda i stočarstvo, hotelijerstvo i ugostiteljstvo u posluživanju hrane.

"Ovi sektori se u najvećoj mjeri preklapaju u Republici Srpskoj i Federaciji BiH", piše u dokumentu.

"Od 245.000 ugroženih radnih mjesta, nešto manje od polovine (114.000) je u mikro preduzećima koja zapošljavaju do 10 radnika. Žene, koje čine 67 odsto poslova u zdravstvu i zdravstvenoj zaštiti u Bosni i Hercegovini, nalaze se u prvom redu krize. Takođe su previše zastupljeni u neformalnim uslužnim sektorima i u radno intenzivnoj proizvodnji", dodaje se u izvještaju koji je objavljen na 82 strane.

EBRD i ILO naglašavaju da oko 69 odsto zaposlenih spada u kategoriju srednje visoke i visoke ugroženosti, posebno zbog prisustva mladih radnika u lakoj prerađivačkoj industriji (drvo i metal) i turističkim aktivnostima.

"Veliki udio mladih ljudi zaposlenih u izloženim sektorima može imati još veći uticaj na radna mjesta", upozorava se u studiji.

U analizi se navodi da su oba entiteta pokušala da nadoknade preduzećima njihove gubitke bez obzira na to kojem sektoru pripadaju.

Međutim, kako bi se ublažiule posljedice korona-krize, EBRD ima pet savjeta.

EBRD preporučuje kreiranje sveobuhvatne politike zapošljavanja na entitetskom nivou. Takođe, savjetuje se da se zdravstveno osiguranje razdvoji od registracije za nezaposlenost.

Ističe se, takođe, da je neophodno poboljšati interoperabilnost baza podataka i razmjenu informacija između različitih nivoa vlasti i institucija, te razmotriti dodatne planove zadržavanja radnih mjesta.

EBRD naglašava i da je potrebno preispitati neke od ranije implementiranih planova zadržavanja radnih mjesta u slučaju da se ponovo realizuju.

Šefica EBRD-a za Bosnu i Hercegovinu Manuela Nesl kaže da je ovaj izvještaj pravovremen s obzirom na poteškoće na tržištvu rada  koje potiču još iz vremena prije krize.

"Centralna vlada i entiteti mogli bi daljnje napore usmjeriti na poboljšanje kvaliteta i kvantiteta radnih mjesta, borbu protiv emigracije, smanjenje učešća i neformalnosti radne snage, bolju koordinaciju i povećanje broja ciljanih programa podrške, smanjujući, pa čak i usklađujući troškove rada", naglašava Nesl.

Direktorica EBRD-a za ravnopravnost polova i ekonomsku inkluziju Barbara Rambusek naglasila je potrebu da se ciljano podrže osobe koje nisu u radnom odnosu, kao i mladi ljudi koji su među najpogođenijima.

"Uglavnom su manje sigurni, a manje plaćeni. Često rade na poslovima koji zahtijevaju veliku interakciju sa klijentima", kaže Rambusek.