Mnogi vozači štede na kočnicama, a sa druge strane mnogo novca troše na "šminkanje" automobila. Slično kao sa gumama.

Pritom zaboravljaju da zbog loših kočnica njihov auto lako može da se pretvori u gomilu beskorisnog lima. O drugim posljedicama da ne govorimo... Zato podsjećamo da kočnice moraju redovno da se provjeravaju i održavaju.

Međutim, na ovu temu se vodi bezbroj diskusija - koliko kilometara mogu da izdrže diskovi, koliko pločice, da li diskove treba obrađivati ako se iskrive ili kupiti nove, koja marka je najkvalitetnija, itd.

Koliko kilometara mogu da "izdrže" diskovi i pločice?

Generalno diskovi mogu da izdrže od 100.000 do 150.000 km. Pločice mogu da izdrže od 40.000 do 50.000 km u projseku. Ne slažete se?

Naravno da se ne slažete, zato što svaki vozač ima sopstveno iskustvo po ovom pitanju. Kilometraže koje smo naveli su "beskoristan" primjer.

Napravili smo anketu, analizirali "naš" vozni park (službeni i privatni), pročešljali forume strane i domaće, raspitali se u servisima, pitali stručnjake i zaključili da nema nikakvih pravila.

Sve zavisi do toga kako se vozi. Pređena kilometraža nam praktično ništa ne pokazuje.

Koji faktori utiču na trošenje diskova i pločica?

Prilično je jednostavno, iako su su faktori brojni:

a) Uslovi vožnje: možda ćete na otvorenom putu da pređete 100 kilometara, a da nijednom ne pipnete papučicu kočnice, dok ćete u gradskoj gužvi morati bar malo da prikočite ili se potpuno zaustavite u prosjeku svakih 10 sekundi ili češće.

Savjeti o kočenju motorom ne važe kada se u saobraćajnom "špicu" borite za svaki centimetar prostora i prinuđeni ste da vozite nekome "na braniku" zato što konstantno neko pokušava da se ugura ispred vas.

b) Stil vožnje: bez obzira na uslove, stil vožnje značajno utiče na potrošnju diskova i pločica. Neko vozi veoma oštro, uz mnogo snažnih ubrzavanja i kočenja, a neko ide lagano i pritom u velikoj mjeri koristi kočenje motorom.

Mnogi vozači i na otvorenom putu, pa i na auto-putu voze "kao na trkama", vrlo često oštro kočeći zbog drugih sporijih vozila, bepostrebno se zalijeću iako znaju da će morati oštro da koče na semaforu, raskrsnici, u krivini, itd.

c) Opterećenje vozila: možda djeluje banalno, ali što se u vozilu nalazi više putnika ili tereta, to kočnice imaju teži zadatak i brže se troše.

d) Masa vozila: sistemi kočnica kod "ozbiljnijih" SUV-ova i drugih velikih i skupih vozila jesu prilagođeni njihovoj velikoj masi, ali to što takvi automobili dobro koče ne znači da se njihovi diskovi i pločice ne troše sličnom brzinom kao kod drugih vozila.

Opet sve zavisi kakve je komponente proizvođač originalno ugradio i kakve su komponente naknadno ugrađivane.

e) Kvalitet diskova i pločica: na tržištu imamo brojne dijelove raznih proizvođača koji mogu drastično da se razlikuju po kvalitetu. Međutim, viši nivo kvaliteta ne znači obavezno i duži životni vijek, već (možda) "samo" bolje kočenje, veću otpornost na pregrijevanje i oštećenja i deformacija raznih vrsta i slično.

f) Kompatibilnost diskova i pločica: ubrzano trošenje diskova može da bude izazavano korišćenjem pločica koje su napravljene od tvrđeg materijala nego što je proizvođač diska predvidio.

Frikcioni materijal na pločicama koji dolazi u kontakt sa diskom može da bude napravljen od smiješe raznih materijala i da u skladu s tim ima drastično drugačije karakteristike po raznim pitanjima u zavisnosti od proizvođača, modela, verzije...

g) Korozija: diskovi su napravljeni od materijala koji relativno brzo rđa – neki brže, neki sporije. Stoga nije neobično da se i nakon samo nekoliko dana pojave tragovi korozije na diskovima ukoliko se auto ne vozi.

Naravno, ovo zavisi od materijala od kojeg su diskovi napravljeni, vremenskih uslova i drugih faktora. U svakom slučaju, zub vremena djeluje na diskove i kada automobil stoji i kada se vozi.

Zbog svih navedenih faktora nemoguće je precizno reći nakon koliko kilometara treba mijenjati diskove ili pločice. Zato je veoma važno povremeno proveriti stanje kočnica u servisu, bez obzira na to što je auto dobro kočio na nedavnom tehničkom pregledu.

Za manje od pola godine od tog tehničkog pregleda oštrom vožnjom u teškim uslovima pločice mogu dovoljno da se istroše da budu više nego zrele za zamjenu.

Diskovi često izdrže dva ili tri mijenjanja pločica, mada uvijek ima izuzetaka, čak i prilično ekstremnih.

Za svaki disk postoji precizno određena minimalna debljina do koje smije da se istroši. U suštini, tu provjeru možete da obavite i sami ukoliko umete pravilno da koristite šubler i imate podatke za svoje diskove.

Međutim, nije dovoljno mjerenje debljine diska samo na jednom mjestu, već na više mjesta (što više, to bolje), pri čemu rezultat mjerenja mora da bude isti.

Ako planirate ovo da radite sami, informišite se detaljnije o čitavoj proceduri, pošto su tolerancije prilično male. Stoga je bolje da provjeru prepustite nekom provjerenom servisu, koji ima i uređaj za detekciju i veoma malih "neravnina" na površini diska (komparater).

Sistemi za upozorenje na istrošenost pločica

Mnogi automobili imaju posebne sisteme (elektronske ili mehaničke) koji upozoravaju na dotrajalost pločica.

Elektronski sistemi pale lampicu na instrument tabli, dok mehanički upozoravaju akustički (škripanjem...) da je vrijeme za zamjenu.

Simptomi da treba provjeriti kočnice Postoje razni simptomi koji ukazuju da nešto nije uredu sa diskovima, pločicama ili nekom drugom komponentom kočionog ili nekog drugog sistema.

U svakom slučaju, provjeru treba obaviti što prije, pošto neispravnost jednog dijela ili sistema može da izazove probleme na drugim dijelovima.

Neki od simptoma su:

• Buka i razni neobični zvukovi: cviljenje, škripanje, grebanje, kuckanje… Pritom ovi zvukovi mogu da se mijenjaju, pojačavaju i smanjuju, pojavljuju i nestaju u zavisnosti od brzine kretanja i u zavisnosti od toga da li je papučica kočnice pritisnuta ili ne
• Vibracije na volanu ili na papučici kočnice: vibracije takođe mogu da budu prisutne pri određenoj brzini, samo kada se kočnica ne koristi ili samo kada se pritisne papučica kočnice
• Auto vuče u stranu: ovo može da se manifestuje samo prilikom kočenja ili kada bez kočenja pustite volan

Takođe potreba da se papučica kočnice pritiska snažnije, pri čemu joj se produžio hod ili se na neki drugi način ponaša drugačije u odnosu na period kada su kočnice radile normalno. Vrlo je moguće da neki od navedenih simptoma neće biti vezani konkretno za kočione diskove i pločice.

To ipak ne znači da ne treba što prije otići u servis da se provjeri kompletan kočioni sistem, ali i drugi sistemi i dijelovi koji mogu da izazovu te simptome. Možda je problem u kočionim klještima, ležaju točka, nekom elementu vješanja...

Takođe treba imati u vidu da čak i ako kočnice cvile, to ne mora obavezno da znači da su pločice spremne za zamjenu. Škripanje može da se javi i nakon montaže potpuno novih pločica, a razlog može da bude nepravilna montaža ili jednostavno materijal od kojeg su pločice napravljene.

Da li moraju istovremeno da se mijenjaju diskovi i pločice?

Ako su potrošene samo pločice, onda se mijenjaju samo pločice. Međutim, ukoliko stavljate nove diskove, obavezno se stavljaju i nove kočione pločice bez obzira na stanje starih.

I diskovi i pločice se obavezno mijenjaju u paru - istovremeno i lijevi i desni na istoj osovini.

Istrošene pločice mogu da oštete disk

Ukoliko ignorišete upozorenja ili ne provjeravate pločice na vrijeme, može doći do oštećenja diska i osjetno većih troškova nego da ste na vrijeme zamijenili pločice.

Zaključak

Nema univerzalnog pravila poslije koliko kilometara treba mijenjati pločice ili diskove. To zavisi od uslova i načina vožnje, opterećenja vozila, kvaliteta i generalno karakteristika samih diskova i pločica.

Tu su i drugi faktori - od nestručne montaže pločica, preko ugradnje falsifikovanih dijelova, do vožnje koja ubrzano troši ili čak uništava pločice i druge elemente, kao npr. dugotrajno spuštanje nizbrdo sa pritisnutom kočnicom.

Pređena kilometraža je sporedni faktor koji nam samo okvirno govori kad bi trebalo obaviti provjeru i eventualno zamjenu.