Glavni elementi obredne radnje vezane za Ivanjdan jesu: paljenje vatre, branje bilja, to jest ivanjdanskog cveća, pletenje ivanjdanskih venčića kao i voda. Ubrano lekovito bilje i ispleteni venci čuvaju se u kući kao lek protiv raznih boleština.

Ivanjdan se naziva i devojačkim praznikom.U mnogim srpskim krajevima noć uoči Ivanjdana devojke odlaze na visove i proplanke, gde pale vatru, beru cveće i trave, pletu vence i pevaju pesme:

Ivansko cveće, petrovsko, Zelenim poljem cvetalo, Ivan je cveće nabrao, Majci u krilo metao, A majka s krila na zemlju.

Devojke iz Gruže palile su s večeri vatru ili kres, a s vencima ivanjdanskog cveća celu noć su igrale i pevale. U ranu zoru su se razilazile, svaka je nosila ugarak iz vatre da okadi kuću, a ispleten venac stavljala bi na vrh kapije.

Slično se radilo i u čačanskim selima, samo su ovde devojke bajale u ugarke koja će se za koga udati. Sve se to radilo u šali pa su devojački smeh i cika odzvanjali u noći. Ovde se, takođe, veruje da ove noći treba hvatati svice i nositi kući jer donose sreću.

U vinogradima se ništa ne radi. Vinogradari se čuvaju i da uđu u vinograd tri dana pre i posle Ivanjdana. Kažu da tih sedam dana vinograd najviše napreduje, jer ga čuva Sveti Jovan.

Gružanke devojke posade u saksiji malo žita, a na Petrovdan gledaju kako je niklo. Ako su klice kao prstenovi, onda će se na jesen sigurno udati.