U SELU Deronje, u opštini Odžaci, poznatom ne samo po tamburašima, nego i bostandžijama, uveliko traje berba lubenica, koje su ovog leta slabije rodile, ali imaju odličan kvalitet. Zbog manjeg roda, objašnjavaju proizvođači, veća je potražnja, pa će lubenice duže držati sadašnju otkupnu cenu.

- Prinos će biti 50-60 tona po hektaru, a kad je godina rodna, bude i stotinu tona. Rod je umanjen zbog prolećnih kiša, koje su, srećom, dosta i "promašile" Deronje, jer su mnogo veće štete nanele u nekim drugim atarima. Sve svoje lubenice vozim u piljarnice u Novom Sadu i Subotici, gde ih trenutno prodajem za 27 dinara po kilogramu - navodi Vlada Sotirović, koji lubenice gaji na dva i po hektara.

Nakupcima, koji kamionima dolaze u selo, Deronjčani prodaju lubenice "na veliko" uglavnom za 20 dinara (neki i za 17-18 dinara), što smatraju dobrom cenom, jer su u istom periodu lane po kilogramu dobijali manje od 10 dinara.

Jovan Marić na četiri jutra (malo više od dva hektara) proizvodi crne lubenice, koje najviše odlaze u Suboticu, a preuzimaju ih i preprodavci iz Sombora, Kule, Kljajićeva i Vajske. Berba je, zbog padavina, ove godine počela dve sedmice kasnije, u julu umesto u junu, pa je Marić odlučio da produži setvu u tri etape, kako bi plodove imao do kasne jeseni, a ne samo do kraja avgusta, kada je uobičajeni završetak sezone bostana.

- Uvoz lubenica iz Grčke i Albanije, koji je pravio konkurenciju, već je pri kraju, tako da otkupne cene ne bi trebalo, kao ranijih godina, da strmoglavo padaju, jer bi bilo teško ostvariti zaradu, s obzirom na poskupljenje semena, đubriva i zaštitnih sredstava. Ulaganje u proizvodnju lubenica je oko 300.000 dinara po hektaru - napominje Marić.

Sotiroviću, koji proizvodi šarene lubenice, prošle godine je istrulilo 50 tona roda zbog kiše. On veruje da ovog leta na njegovim njivama neće propasti nijedna lubenica.

- Prihvatio sam ponudu za izvoz u Poljsku, gde su na kraju berbe spremni da preuzmu i sitne lubenice od dva, tri i četiri kilograma, bez slasti, koje koriste u kozmetičkoj industriji - kaže Sotirović.

Tradicija uzgoja lubenica u Deronjama, govore meštani, postoji od završetka Drugog svetskog rata, a prve bostandžije bile su siromašne porodice, kojima je taj posao donosio prvi dinar tokom leta. Ispočetka su se lubenice proizvodile direktnom setvom ili iz rasada, a sada se primenjuje kalemljenje na tikvu, koja, kako ističu proizvođači, daje lubenicama otpornost i veličinu i pomaže da plodovi brže zru.