ALEKSANDAR Titov (66), najmlađi od četvorice preostalih, čuvenih profesionalnih krojača u gradu, koji su još uvek aktivni "iz penzije", ovog septembra obeležava pet decenija "čistog ručnog rada" za šivaćom mašinom. Za to vreme, kako potvrđuje, moda se menjala iz časa u čas ali su mušterije ostajale, dolazile nove, pa tako njegovu radnju u Železničkoj ulici, sada redovno posećuju i pripadnici treće generacije iz mnogobrojnih porodica.

- Kultura oblačenja se promenila pa se isključivo bavim prekrajanjem odevnih predmeta i popravkama, sitnim intervencijama... - kaže majstor Aca koji je sa odličnim uspehom završio školu učenika u privredi "Đorđe Zličić" 1969. godine, krojački zanat kod privatnog majstora Mihajla Dostana i kod najčuvenijeg ženskog krojača Baša Dežea. - Sopstvenu, samostalnu radnju sam otvorio 1977. godine, što su moji učitelji doživljavali i kao njihov uspeh. Time su se ponosili u Udruženju zanatlija i u krojačkoj branši. U to vreme je bilo stotinu krojača u gradu i okolini, stručnih profesionalaca, a sada je ostalo samo nas četvorica.

Majstor Aca, koji je "ime" i ugled stekao upravo višedecenijskim šivenjem odela i ženskih kompleta, ne krije žal što nema više interesa za njegov zanat.

- Mi smo šili kompletna odela, za 48 radnih časova ručne izrade, od ponedeljka do subote, kostima, kompleta, ali sada nema ko da nas nasledi, jer nema obučenih za takvu vrstu izrade. Postoji 30-40 krojačkih radnji u gradu u kojima rade isključivo krojačice koje su ostale bez posla kada su se ugasile konfekcijske kuće. Od 2000. godine, naglo je opao interes za šivenje odela, a u poslednje tri godine, niko ništa novo ne šije. Tu i tamo sašijem pantalone ili suknju.

Majstor Aca ističe da u krojačkom poslu ne postoji norma, već da mora savesno da se radi. Takođe, naglašava da smo mi narod koji veoma dobro "zna da se nosi" i kako da se obuče, jednako kao i Italijani.

Prepravka i peglanje muških pantalona

- Žao mi je što nisam uspeo da doživim taj ponos da obučim nekog ko će me naslediti i kazati da je kod mene završio zanat. Za 42 godina, niko nije ušao u moju krojačku radnju sa takvom željom - zaključio je majstor Aca.

JAKNA OD "AMBASADOR" ĆEBETA

SREDINOM osamdesetih godina prošlog veka, majstor Aca je sašio jaknu od "ambasador" ćebeta jednom studentu.

- Roditelji su mu kupili ćebe za dom, a dobio je originalnu jaknu. Bilo je mnogo dogodovština u mom poslu u kojem nema velike zarade ali može da se obezbedi pristojan život. Najveća dobit su osmeh i zadovoljne mušterije, veliki broj poznanstava i stvorenih prijateljstava sa zanimljivim svetom.