VEK i po se navršio od događaja o kome se i danas ispredaju priče o tome kada je oružje Krivošijana i Bokelja žestoko progovorilo na soldate Austrougarske monarhije. Silna armada bila je zatečena akcijom a juriš na Ledenicama bio je početak slamanja habzburških okova u Evropi!

Ovaj događaj, nažalost, ne zavređuje pažnju aktuelne vlasti u Crnoj Gori, ali su zato tu potomci glasovitih junaka koji su svojim životima nagovestili brzi kraj "Bečkim konjušarima". Profesor i pisac knjige "Krivošijsko-bokeljski ustanci", Gavro Veljkov Vučurović objašnjava kako je počeo ustanak 7. oktobra 1869. godine - kada je na Ledenicama, iznad Risna, planula prva puška i usmrtila Lazara Subotića.

- Opalio je natporučnik Ladislav Rineke i to ga je koštalo glave koju mu je, nekoliko trenutaka kasnije, handžarom odsekao brat ubijenog. Time je zvanično počeo prvi Krivošijsko-bokeljski ustanak. U nastaloj pucnjavi izginulo je još desetak vojnika, a ostali su saterani do Risna. Dugo se pre toga pregovaralo da se ne diraju vekovna stara prava Bokelja koja im je garantovala Mletačka republika još u doba najezde Turaka u Boku. Bokelji nisu služili ničiju vojsku, niti ratovali van svojih domova. Nosili su svoje oružje i nošnju, a mogli su ploviti i na stranim brodovima - navodi profesor Vučurović.

JOVAN Jole Vučurović, profesor srpskog jezika, narodni poslanik u Skupštini Crne Gore, čukununuk čuvenog Jola Matovog Vučurovića, ratnika iz oba krivošijska ustanka, učesnika bitaka na Vučjem Dolu, Grahovcu i u Hercegovačkom ustanku, kaže da ovaj događaj još nije izborio mesto koje zaslužuje.

- U vremenu istorijskih falsifikata, konvertitstva i odricanja od tradicije, svako sećanje na naše junačke pretke je doprinos borbi za istinu i brana za one koji su spremni na izdaju i minimiziranje naših vrednosti i ratnih uspeha, zarad stvaranja nekih novih interesnih prijateljstava koja nemaju uporište u istoriji - poručuje Jole Vučurović

Spomenik ustanicima na Crkvicama

- Posebno je Boka u obavezi, ali i u iskušenju, da sačuva svoj srpski identitet i pravoslavlje, jer je na tom prostoru i više onih koji i u današnjem vremenu, kao nekad Austrougarska, jurišaju na ono što ona jeste i što je proslavilo kroz vekove. Dabogda nikad više ne došla vremena krvi. A ako dođu, neka nam Bog da snage da ih dočekamo kao i naši preci, srpski i viteški - kaže Jole Vučurović, i nastavlja:

- Ako se imaju u vidu karakteristike, odnos snaga, brojnost neprijatelja, situacija u Crnoj Gori, Srbiji, Hercegovini, Evropi, činjenica da su Krivošije i ostali Bokelji praktično bili sami kada su se odlučili za otpor, onda ovaj događaj zaslužuje jedno od centralnih mesta u istoriji našeg naroda i njegove vekovne borbe za slobodu. Jeste, bili su sami, a neprijatelj takav da u tom trenutku nije bilo sile u svetu koja ga je želela imati protiv sebe. Imali su naši preci jedni druge, oslanjali se na hrabrost, slogu i već odavno stečenu slavu u bojevima protiv Turaka i Mletaka. Što reče Radovan Bećirović u pesmi "Krivošijska buna 1869": "Pričaće vi Turci i Mlečići/ kako znamo ubijat i sjeći."

Profesor Gavro Vučurović

ZNAMENITI profesor dr Lazo M. Kostić (1897 - 1979), Grbljanin i jedan od najvećih srpskih intelektualaca svog vremena, napisao je knjigu "Krivošijski ustanak" koja sadrži možda i najtemeljniji prikaz samog ustanka i međunarodnih odnosa i atmosfere u okruženju koja ga je pratila. Kostić navodi da su posle Grahovske bitke (1858), i Crna Gora i Turska imale potrebu za mirom.

- Istoriju srpskog naroda i istoriju Evrope sačinjavali su tada samo Bokelji, i naročito Krivošije - ističe Kostić, i napominje da je ustanak praćen od cele evropske štampe kao najveća senzacija, naročito kad je njegov uspeh nad tako moćnom imperijom bio vidljiv. - Bokeljski Srbi nisu ni na šta računali kad su se prihvatili oružja, oni su otišli u borbu bez računa i bez izgleda na uspeh. Uhvatili su se ukoštac sa kolosom, jer je nacionalna čast to zahtevala.

Jovan Vučurović

ČISTKE

Na krahu u Krivošijama "palo" je nekoliko najviđenijih austrijskih oficira tog vremena. Car Franjo Josif je smenio grofa Auerperga, generale Dormusona i Vagnera, i postavljenjem generala Rodića praktično je priznao poraz crno-žute monarhije u planinama Boke, što će biti ozvaničeno potpisivanjem mira u Knež Lazu, januara 1870. godine, navodi Jovan Jole Vučurović. - Krivošijski ustanak je ponos svakog Srbina, Bokelja, nadahnuće i utabana staza hrabrosti i sloge. Kameno more Dragalja, Zvečeve, Crkvica, Ledenica, Unijerine, Knež Laza, progutalo je osvajača i ove besmrtnike uzdizalo u temelje borbe za nacionalno oslobođenje.