KADA se Rava Nurk (70), rodom iz Medveđe kod Despotovca, posle četiri decenije rada u Nemačkoj vratila u zavičaj, a kako je celog života sanjala da ima fijaker, otišla je u Vrnjačku Banju i odabrala jedan. Prodavac je rekao da može da kupi sva četiri ili nijedan. Napravio joj je dobru cenu i ona nije mogla da odoli kupovini. Onda je shvatila da su joj potrebni i konji koji će ih vući. Tako se obrela u Jagodini i stvorila pravu ergelu u kojoj uživa.

Rava je u Jagodini završila mašinsko-tehničku školu i htela da se zaposli u Fabrici "Kablovi". Sudbina ju je odvela u Nemačku. Tamo je završila ekonomski fakultet, ali je, pošto je želela da bude samostalna, postala ugostitelj.

POSLE penzionisanja vratila se u zavičaj, planirala je da zasadi cveće i uživa u svojoj kućici. Međutim, spletom okolnosti, ostvarila je želju da vozi fijaker, a uz to je stvorila - ergelu konja.

- Kupila sam Belku i Cinku i pastuva Medoksa, lipicanere, a onda i poni kobilu Malicu. Kobile su se oždrebile i sada imam Medenog, Meksija, Nikicu i Cakanu i ponije Ilče i Anče. Oni su moja porodica - kaže Rava pokazujući nam konje, dok nam prizor starice u trenerci, razbarušene kose, pokraj koje trčkara deset konja i četiri psa na njivi pokraj izletišta Rusko groblje, deluje pomalo nestvarno.

NAPRAVILA im je, veli, staju, ali je ona počela da propada. Volela bi da otvori školu jahanja i da iznajmljuje fijakere, ali je njena penzija nedovoljna da ostvari zamisao. Zato je rada da sve pokloni nekome ko bi ostvario njen san. Sudbina ili slučaj su ga možda već našli.

Rava Nurk sa pastuvom Medoksom

- Ravu smo slučajno upoznali. Prepoznali smo njenu neizmernu ljubav prema konjima i fijakerima. Ukoliko se dogovorimo, ogradili bismo imanje, a u staji bismo uradili pregrade, podove i odlive, kao i izolaciju. Našli bismo i nekog člana našeg Udruženja "Mladi poljoprivrednici Srbije" koji ume da radi s konjima - kaže član udruženja Oliver Aleksić.

Dok sudbinski prst Ravi ponovo ne pokaže put, prolaznici će uživati u neobičnom prizoru i maziti njene konje.