OD STALNOG DOPISNIKA - PARIZ

DRUŠTVENE napetosti i krizne situacije kroz koje svet trenutno prolazi direktna su posledica odumiranja globalizma, sistema koji je pokušao da planetu svede na jedno veliko dvorište, bez kapije i ograde.

"Amerika napred!" - rečenica koju je prvi put, dolazeći na vlast, javno izgovorio aktuelni američki predsednik Donald Tramp, samo je ozvaničila ono što je duže vreme postojalo, i deklarativno je predstavljala početak kraja ideologije liberalnog kapitalizma u formi u kakvoj smo ga poznavali poslednjih decenija.

Američki protekcionizam, evropski populizam i ponovno rađanje istinskog multilateralizma pojavljivanjem novih-starih ekonomskih i vojnih sila, poput Rusije, Kine, ali i Turske ili Brazila, uvode nas u neizvesnu eru u kojoj bi trebalo da se izrodi neki novi sistem upravljanja ekonomijom i političkim odnosima među državama i narodima.

Mondijalizam, koji se razmahnuo na ruševinama Berlinskog zida, podrazumeva pre svega tržišni globalizam koji promoviše ideju neoliberalizma. To je, zapravo, slobodno tržište bez državne kontrole uz brisanje koncepta "države nacije". Tako su svetski privredni giganti postali jači od država.

Smatralo se, a neki i dalje tako misle, da slobodno tržište dovodi ponudu i potražnju u odnos ravnoteže i pravedne raspodele dobara, a da usluge zbog konkurencije postaju jeftinije i kvalitetnije, što uključuje i liberalizaciju tržišta rada.

Nusproizvodi ovog sistema su, međutim, za veći deo svetske populacije postali pogubni, dok su neki rezultati bili sasvim suprotni od očekivanja. Nestanak socijalne države i stalna trka za profitom doveli su do sve većeg raslojavanja društva i pojave modernog ropstva.

Sve to dovelo je do velikih radničkih pobuna, koje su prošle godine kulminirale pre svega u Francuskoj, ali i u nekim okolnim zemljama, pojavom "žutih prsluka" i drugim vidovima protesta, kojima se traži pravednija raspodela dobara i veće učešće građanske inicijative u donošenju odluka. Vidimo to i ovih dana na pariskim ulicama.

Iako je mondijalizam u osnovi imao ideju multilateralizma, jer je bio osmišljen kao sistem koji briše granice, pre svega ekonomske, u suštini je bio postavljen na unilateralizmu, s glavnim i praktično jedinim kontrolorom u Vašingtonu. To je bila jedna od njegovih ozbiljnih mana u startu.

Onoga trenutka kada su se na horizontu pojavile nove sile, SAD su počele da se zatvaraju u sebe, a samim tim i da sahranjuju ideju globalizma. Insistiranje na pravom, a ne na fiktivnom multilateralizmu, na čemu danas naročito istrajavaju zvanični Brisel, Pariz i Berlin, zasada ne nailazi na pozitivan odziv s druge strane Atlantika.

Depositphotos

Unilateralizam koji demonstrira Vašington dobro smo i sami upamtili, kada je bombardovana SRJ. Tada je, faktički, sve i počelo. To je kao rezultat dovelo u pitanje opstanak i onih institucija koje po svojoj vokaciji imaju obaveznu strukturu multilateralizma i globalizacije, kao što su Ujedinjene nacije, kojima neki danas predviđaju sudbinu odumrle Lige naroda.

Neke svetske agencije UN, poput Uneska, već su osetile princip osipanja na svojoj koži kada su, zajedno s Izraelom, SAD, kao suosnivač posle Drugog svetskog rata, nedavno odlučile da napuste ovu organizaciju.

Na velikom ispitu je i NATO, jer su neke zemlje, poput Francuske, postavile pitanje obaveze solidarisanja članica. Francuski predsednik Emanuel Makron je nedavno izazvao veliku buru izjavom da je Severnoatlantska alijansa u stanju kliničke smrti posle turske intervencije na severu Sirije. Paralelno se stvara i evropska vojska.

Možda je i najflagrantniji primer sahranjivanja aktuelnog sistema povratak trke u naoružavanju, kada je Vašington, nedavno, jednostrano odlučio da napusti sporazum o nuklearnim projektilima srednjeg dometa, sklopljen između SAD i tadašnjeg Sovjetskog Saveza 1987, nekako baš u predvečerje pomenutog rušenja Zida u Berlinu.

Globalizacija bi trebalo da podrazumeva ne samo slobodan protok kapitala, već i ljudi. U suprotnom, nema smisla. A upravo na tom ispitu ovaj sistem je u potpunosti zakazao. Migracioni talas, koji je krenuo pre nekoliko godina i još traje, to je najbolje pokazao.

Izbeglice su generisale krizu kojom su se urušili mnogi principi na kojima je počivala EU kao "čedo" liberalnog kapitalizma. Doveli su do jačanja populizma i nacionalnih država, straha od drugog i različitog, zatvaranja granica, i postavili pitanje opstanka "šengena".

Reverzibilni proces kulminirao je "bregzitom". Odluka Velike Britanije da napusti EU, što bi trebalo da se definitivno dogodi krajem ovog meseca, poveo je ideju ujedinjavanja u suprotnom smeru, iz želje za očuvanjem sopstvene bezbednosti i privrede.

AP PhotoChristophe

Trgovinski ratovi u svetu, među kojima je najizraženiji onaj između SAD i Kine, upotpunjuju ovaj mozaik.

U takvoj situaciji, na otpor nailazi svaki vid političke korektnosti. Na udaru je čak i kultura. Sve više se rađaju oponentni globalnoj umetnosti koncepta i performansa, u kome novac i trgovina igraju značajnu ulogu.

Globalizam, možda, opstaje jedino još u sportu, sa savremenim globtrotersima u dresovima različitih boja, i to bi po svoj prilici trebalo da bude odraz njegovog maksimalnog dometa.

KRATKOROČNOST I POHLEPA

ULTRALIBERALNI i finansijski kapitalizam, prečesto vođen kratkoročnošću i pohlepom nekolicine, ide ka svom kraju. Ovu čuvenu rečenicu nije izgovorio neki levičarski sindikalni vođa već, na veliko iznenađenje, prilikom svoje novogodišnje čestitke prošle godine, francuski predsednik Emanuel Makron, koga mnogi vide baš kao oličenje liberalnog globaliste.

Ipak, kao evropski reformator, francuski predsednik je od tada imao ozbiljne domaće izazove kroz pokret "žutih prsluka" i protest zbog penzijske reforme, što samo govori da će, iako na svom kraju, mondijalizam teško ustuknuti bez značajnih posledica i velikog otpora.

DUŠAN PROROKOVIĆ: VREDNOSTI SE NE MOGU NAMETATI

GLOBALIZACIJA se nastavlja, neoliberalni globalizam je mrtav - kaže, za "Novosti", stručnjak za geopolitiku Dušan Proroković. A da li je za odumiranje neoliberalnog globalizma zaslužno buđenje Rusije, Kine, ali i drugih velikih država širom sveta, naš sagovorni kaže:

- Pre bih rekao da je agresivan nastup neoliberala i insistiranje na njihovim principima globalizacije uzrokovao buđenje naroda i elita u Kini, Indiji, Rusiji, širom sveta. Zamislite kako je delovao zahtev da se legitimizuju i legalizuju teme u vezi s pravima homoseksualaca u muslimanskim državama... To jednostavno nije moglo biti prihvaćeno. Zapad nije uvažavao kulturološke različitosti, već je zahtevao prihvatanje standarda koje su oni proglasili politički korektnim. Svaka akcija rađa reakciju.

foto Tanjug/D.Goll

Proroković pojašnjava da se globalizacija nastavlja i ocenjuje da će se stepen međuzavisnosti, i ekonomske i političke, između različitih delova sveta samo povećati.

- Međutim, globalizma koji su promovisali neoliberali više nema. Oni su insistirali na tome da se proces globalizacije širi i prihvatanjem neoliberalnih vrednosti, što nije bilo prihvatljivo za veći broj društva na planeti. To je posebno uočljivo od 2008. godine - kaže naš sagovornik.

A da li će neka nova ideologija zameniti neoliberalizam koji je propao?

- Nema potrebe da ga bilo šta menja, pošto već postoji tradicija. Rešenje nije u nametanju vrednosti već u dijalogu civilizacija - uveren je Proroković. (Lj. B.)