VAPAJ Dragana Božičića (60) iz Kikinde da mu se pomogne, jer više ne može da živi u betonskom bunkeru pod zemljom, upućen preko naših novina pre dvadesetak dana, urodio je plodom. On se sada nalazi kod sestre, a gradske socijalne službe rade na tome da ga trajno zbrinu.

Dragan je dosad bio nevidljiv za sistem, nije imao dokumenta, pa ni prebivalište i adresu. U bunkeru je živeo 11 godina, sam se brinuo o sebi i snalazio se kako je znao i umeo. Prvih godina odbijao je bilo kakvu pomoć od bilo koga. Bunker je bio njegov izbor. Sakupljao je plastične flaše i limenke za reciklažu i tako zarađivao pokoji dinar. Život pod zemljom, ipak ga je slomio. Poslednjih šest godina mnogo je fizički propao, pa je postao svestan da više ne može sam. Zato je iz duše, reporteru "Novosti" pre samo dvadeset dana nemoćno rekao:

- Molim vas pomozite mi! Ne mogu više ovako. Ako vi nećete, sam sebi više ne mogu da pomognem - zamolio je čovek čija je kuća godinama bila betonski bunker na periferiji, bez struje, vode i bilo kakvog grejanja.

Bunker je ukopan u zemlju, nije velik, pa u njega ne može da stane ni krevet. Dragan je godinama spavao na dušeku, pod koji je podmetnuo debeli karton da se koliko toliko odbrani od vlage. Bunker nepun metar viri iznad tamlje, a ulazna "vrata" načinio je od najlona, koji je pridržavao ciglama.

- Najvažnije je da je on sada prihvatio saradnju sa socijalnim službama. Sada se preduzimaju potrebne radnje da se zbrine na adekvatan način i da ostvari određene materijalne prinadležnosti. Sada ima i pravo na topli obrok iz Narodne kuhinje - saznaju "Novosti".

Za Dragana Božičića, po mišljenju stručnjaka, mnogo je važno da prihvati savete socijalnih službi, ali i da se odrekne ranijeg načina života u kojem je, kako je sam priznao, bilo i alkohola. Kada se razišao sa suprugom spavao je u kanalu, ispod seoske ćuprije, dok se nije preselio u bunker.

- Doživeo sam nesreću, jer me na putu udario auto. Zaradio sam dva otvorena preloma zbog čega imam šipku u nozi. Zato hramljem i sve lošije hodam, jer sam promrzao u bunkeru. Noga me sada često i jako boli - poverio nam se Dragan.

Velike životne nevolje, ipak, nisu u njemu ubile zrnca dobrote, samilosti i volju da bude uredan i čist. Iako je živeo u memljivom betonu pod zemljom, izlazio je obrijan i čiste, uredne odeće. On i život često su bili u sukobu. Valjda je sada došlo vreme da se bolje razumeju.

LIČNI IZBOR

PO Zakonu o socijalnoj zaštiti, svaki pojedinac samostalno odlučuje o mestu stanovanja kao i o načinu života i ostvarivanja prihoda - objašnjavaju nam u Centru za socijalni rad. - Ukoliko neko odluči da živi onako kako je živeo ovaj čovek, niko mu to ne može zabraniti, niti ga na silu skloniti sa tog mesta, osim ako svesno ugrožava sigurnost i bezbednost drugih građana. On je do sada odbijao pomoć iz domena socijalne zaštite. Nije je ni tražio, jer je smatrao da mu nije potrebna.