Pošto smo Slobodan i ja vernici, uvereni smo da nam je Bog pomogao da prepešačimo do Crne Gore i prisustvujemo litijama. Iako smo obojica imali volje, presudna je bila Božja pomoć.

Ovim rečima nam govori utiske sa hodočašća dugog više od tri stotine kilometara koliko su protekle nedelje, da bi prisustvovali litijama u Podgorici prepešačili Stefan Popović (31) i Slobodan Denić (30) iz Prokuplja.

Životni putevi zbližili su ovu dvojicu mladića. Slobodan je rođen u Obiliću, na Kosmetu, odakle je 1999. godine izbegao u Prokuplje, a Stefan je rođen u Prokuplju, do 1999. godine živeo je u Prištini. Ista interesovanja navela su ih na druženje, a tako su se, kažu, u nekoliko rečenica dogovorili da će peške otići od Prokuplja do Crne Gore kako bi prisustvovali litijama.

- Pogođeni nepravdom, odnosno namerom crnogorskih vlasti da preotme imovinu naše Srpske pravoslavne crkve, rešili smo da damo simboličan doprinos našem narodu u Crnoj Gori, a jedini način na koji smo mogli to da učinimo jeste da im se pridružimo. Zato smo bez dvoumljenja krenuli u ponedeljak, a već u četvrtak smo bili na litijama u Beranama - pojašnjava Stefan i dodaje da je njegov drug Slobodan zapravo bio pravi heroj njihovog hodočašća. Iako je još tokom prvog dana pešačenja na putu kod Blaca povredio zglobove obe noge, koji su mu tokom puta naticali, nije odustajao. Zato su po dolasku u Berane, hteli da ostanu na kraju kolone sa litijama, ali su ih domaćini umolili da predvode litiju kojoj su se pridružili i Stefanovi roditelji.

- Iako mi je bilo žao Slobodana zbog povreda nogu, ja sam pešačenje lako podneo. Čak i sneg koji nas je zatekao kod Novog Pazara, ali i kišu koja nas je pratila sve vreme pešačenja kroz kanjon Morače - priča naš sagovornik, izražavajući zahvalnost Bojani i Milunu Đekiću iz Pljevalja koji su ih bodrili tokom puta.

I dok objašnjavaju da su put organizovali o sopstvenom trošku i da nisu želeli nikome da budu na teretu, dvojica mladića koji se druže od 2014. godine, skromno se pitaju da li su dostojni pesme koju im je Milun Đekić posvetio. Pogotovu, što kažu, nisu želeli da se medijski eksponiraju tokom ovog hodočašća na koje su krenuli iskrenim srce i uz Božju pomoć. Zato su i otkazali ispraćaj iz Prokuplja, ali su učešće na litijama zabeležili fotografijama za uspomenu. Zato su se slikali i sa ostalim hodočasnicima koji su pešačili iz raznih krajeva centralne Srbije do Crne Gore.

OSTVARILI NAUM

Zahvalni narodu koji ih dočekao sa zahvalnošću, mladići iz Prokuplja posebno zahvaljuju ističu Vladi Cimboljeviću iz Berana koji ih je, kažu, bodrio čitavim putem i pitao da li im je i šta potrebno. Posle litije u Beranama, Stefan i Slobodan prisustvovali su litiji u Podgorici koja je kažu bila više nego veličanstvena. Srećni što su ispunili svoj plan, obojica su se vratila svojim aktivnostima i poslovima. Stefan radi kao konobar u jednom niškom hotelu, a Slobodan kao inženjer u firmi u Slovačkoj.