IAKO nisu rođeni, niti su odrastali na selu, Stefan Vuk Milanović (32) i njegova supruga Jelena (35) su se sa ćerkom Nikom i sinom Lavom iz malog, iznajmljenog stana u Jagodini preselili u 12 kilometara udaljeni Bunar.

Seosku kuću i pomoćne objekte su iznajmili na četiri godine - za 70 evra mesečno - njivu pod detelinom plaćaju 50 evra godišnje, a u zakup su uzeli i hektar livade, te dva i po puta veću njivu na kojoj su zasejali kukuruz. Uz malo "zatezanje" kuće, zamenili su i instalacije u pomoćnim objektima, jer planiraju da - uz subvencije Ministarstva poljoprivrede namenjene mladim domaćinima - uzgajaju pedesetak alpskih koza, te 42 ovce rase il de frans.

- Ideja je bila da se preselimo na selo i sami proizvodimo hranu. Već imamo dvadesetak alpskih koza, svi smo naučili da ih muzemo, a uz pomoć interneta i iskusnijih komšinica sam ovladala proizvodnjom mleka, sira i surutke. Već imamo stalne mušterije - zadovoljna je Jelena koja je od učiteljice, eto, postala nosilac poljoprivrednog gazdinstva.

Kaže, nisu se pokajali i ne planiraju povratak u grad, jer - mada na selu ima više posla - uživaju u prirodi, a deca im ne odrastaju uz televizor i računar, već u zdravom okruženju.

- Želja nam je da napravimo ekonomski samoodrživ sistem, a ne da se obogatimo. Plan je da oformimo mini-mlekaru kapaciteta do 500 litara, pa da pravimo sir i prodajemo ga u teglicama sa maslinovim uljem. Ali, ako ne uspemo, biće dobro i ovako - zaključuje domaćin Stefan, inače pravnik i vlasnik jednog od novinskih portala.

DOMAĆINSKA RAČUNICA

- DRŽAVA ne prepoznaje razvojnu šansu u poljoprivredi. Stranim investitorima se za zapošljavanje jednog radnika daje po 10.000 evra, a ja bih za taj novac mogao da napravim mini-mlekaru sa svim sertifikatima, radno angažujem nas dvoje i pritom bi sav taj novac ostao u zemlji - objašnjava Stefan, i naglašava da litar mleka u maloprodaji košta 100 dinara, a njima bi se, uz podsticaje za povećavanje broja grla, isplatilo da ga otkupljivačima predaju i za dve trećine pomenute cene.