ZAPLANjCI nisu uspeli da sačuvaju svetinju od ideološkog besa pre gotovo 80 godina, ali i dalje poštuju mesto gde je - na temeljima latinske crkve iz 4. veka - bio podignut manastir posvećen Svetom Jovanu Biljoberu. I, početak svakog jula im je prilika da posete ruševine i ostave amanet potomcima, da obnove uništeno.

Put do manastira, inače, vodi od sela Tasković prema mahali Albanija, pa sve do visoravni opasane gustom hrastovom šumom. Sakrivene ruševine teško je pronaći bez isukusnog vodiča, jer ne postoji nijedno obeležje niti putokaz, a nema ni zvonika. Samo je kraj porušenih zidova sklepana nadstrešnica sa par ikona, a tu je i mesto na kojem vernici pale sveće.

MISTERIJA POSEBNO je zanimljivo i to što o ovoj svetinji ne postoje bilo kakvi pisani tragovi, pa su sva saznanja o njenom postojanju dostupna samo na terenu. Inače, bilo je više inicijativa da se manastir obnovi ili čak preseli bliže selu, ali se nikada nije odmaklo dalje od puke ideje.

- Dok sam živ, neću dozvoliti da nam svetinju pojede šuma. Ima i mlađih vernika od mene, ali se retko ko seti da dođe i raskrči korov oko manastira. Neka, nije meni teško - kaže Uroš Đokić, koji je već zašao u devetu deceniju. - Još pamtim kako je svetinja koja nikome nije smetala spaljena iz čiste obesti. Ali živa je i legenda po kojoj je ovaj manastir nemoguće uništiti, odnosno da će kamenje samo naprosto izroniti iz zemlje. I, zaista, ovo poslednje nije bilo prvo skrnavljenje, ali tragovi su još tu.

Njegov komšija Živorad Ristić, koji je vernike jednim delom puta prevezao u traktorskoj prikolici, veli da među Zaplanjcima i dalje opstaje priča o izvesnoj Milevi koja je pre stotinak godina, čuvajući ovce na ovom terenu, pronalazila razbacano kamenje i slagala ga na gomilu. I tako dan za danom, sve dok tadašnji vladika nije naložio da se manastir obnovi. Potonja predanja kažu da ovo mesto ima i čudotvorna dejstva, jer mnogi upravo ovde traže spas od svakojakih muka.

Milica Savić

- Vera nisu cigle i zidovi, već ono što nosimo u sebi. Ipak, meni je ovo mesto posebno drago i ništa me ne može sprečiti da ga posetim, bar o Svetom Jovanu, i ispletem venčiće, kao amajliju koja svaki dom štiti od nesreće - svedoči Milica Savić, koja usput nabere cveće, a od kuće, kako je običaj, ponese crveni konac i glavicu belog luka koje vešto uplete sa biljkama.

Uroš Đokić