BUDUĆI da se uglavnom prostire po bregovitim terenima, Gornji Milanovac, za razliku od gradova u ravnicama, nema biciklističku tradiciju i masovni odlazak na posao ili u školu biciklima. Ipak, ima retkih zaljubljenika u te dvotočkaše, ali i mehaničara Dragana Blagojevića (55), koji sam pravi bicikle. Sam ih dizajnira i svaki je unikat, jer još nije napravio dva potpuno ista.

Mala mehaničarska radionica u prigradskoj ulici Lunjevački put je, u neku ruku, i umetnički atelje.

- Počeo sam da ih pravim pre dve godine. U radionici provodim po celi dan. Najpre mi je to bio hobi, i to prilično skup, koji se polako razvio u mali biznis. Većinu delova sam izrađujem, ali neke, ipak, moram da kupim. Jer, ne mogu sam da napravim gume za točkove i slično. Idejno rešenje svakog bicikla je moje - objašnjava Blagojević.

Dodaje da prati inovacije u ovom poslu, a često i izume drugačije delove u odnosu na one na klasičnim biciklima, koji se u vožnji pokažu kao vrlo dobri.

- Kao mladić, tri godine sam učio zanat kod izuzetno dobrog majstora, sada nažalost pokojnog, poznatog Žike Točkara. Radionica mu se nalazila u Karađorđevoj ulici. Popravljao je sve vrste bicikala, koje su mu vlasnici dovozili i iz drugih gradova. Bio je majstor starinskog kova i navika, pravi pouzdani zanatlija - priča Blagojević.

Kasnije je, kaže, radio kao auto-mehaničar, pa se vratio ovom zanatu.

- Moj sin Milorad zaposlen je kao vozač, ali nije sklon ovom poslu. Što se mene tiče, radiću ga dok budem živ - kaže majstor Dragan.

MALA ZARADA

INDIVIDUALNA proizvodnja bicikala nije isplativ posao u odnosu na druge zanate, ali je majstoru Draganu toliko drag da ga ne bi menjao ni za koji drugi. U svaki bicikl kao da unosi svoju ličnost, uz umetnički talenat i vredne, vešte ruke.