Prsten za izuzetnost u umjetnosti glume – na ruci, šest generacija njegovih studenata sa novosadske Akademije – na sceni.

Punoća glumačkog izraza Borisa Isakovića plijeni više od tri decenije.

"Kad god sam gledao Borisa Isakovića u bilo kojoj ulozi, uvek sam imao osećanje da je ta uloga pisana samo za njega", kaže Petar Božović, prethodni dobitnik "Dobričinog prstena".

Radio je sa velikanima, a šansu davao i mladima. Bio je Anđelo kod Šekspira, Brik kod Tenesi Vilijamsa, Aleksej kod Nikolaja Koljade, sada je gospodin R. kod Fasbindera i Fenglera i skitnica kod Ljube Simovića. Zaronio je u sve žanrove, zagospodario scenom i kadrom.

"Za šta se ja uvek vezujem, to je sadržaj, dostojno obraćanje gledaocu i odgovornost prema svakom čoveku, to su vodilje i u toj razmeni koja postoji između publike i nas na sceni, tu između mere davanja i mere primanja stoji znak jednakosti", izjavio je Boris Isaković, laureat "Dobričinog prstena", prenosi Tanjug.

Poslije "Dobričinog prstena", slavlje se nastavlja: slijedi rođendan, a s njim želje i najave novih uloga. Sve u slavu pozorišta.