Ali u prošlosti je to bilo malo komplikovanije i drugo najsigurnija metoda bila jednostavno čekati da naraste stomak. Do pojave štapića kakve poznajemo danas prešli smo dug put raznih analiza urina.

Mokrenje na pšenicu i ječam

Jedna od najstarijih poznatih metoda otkrivanja trudnoće datira iz vremena drevnog Egipta, oko 1350. godine prije nove ere. Tad su ženama savjetovali da se pomokre po sjemenu pšenice i ječma više puta tokom nekoliko dana. Ako bi prije proklijalo sjeme pšenice, to je bio znak da žena nosi djevojčicu, a ako bi prvo proklijalo sjeme ječma, to je bio znak da nosi dječaka. Ako nijedno sjeme nije proklijalo, znači da žena nije trudna. Možda zvuči suludo, ali ova je metoda zapravo funkcionisala s tačnošću od 70%, što su potvrdili naučnici 1963. godine. Pretpostavka je da su povišeni nivoi estrogena u mokraći podsticali nicanje sjemena.

Test s lukom

Egipćani se mogu pohvaliti time da je test sa pšenicom i ječmom zapravo imao smisla, ali anatomija tijela očigledno im nije bila jača strana. Naime, Egipćani, ali i stari Grci, smatrali su da žena može otkriti da li je trudna ako u vaginu tokom noći stavi glavicu luka. Ako bi joj se ujutro zadah osjetio po luku, to je bio znak da nije trudna jer su smatrali da bi u slučaju trudnoće plod u maternici blokirao dolazak mirisa do usta. Ne moramo ni napominjati da ovakva ideja o "vazdušnom tunelu" koji prenosi mirise kroz tijelo nije tačna.

Posmatranje promjena na očima

Francuski ljekar Jacques Guillemeau, koji je bio poznat po svom doprinosu u područjima opstetricije, oftalmologije i pedijatrije, u 16. vijeku predstavio je teoriju prema kojoj se trudnoća može prepoznati po očima žene. Tvrdio je da ženine oči u drugome mjesecu trudnoće postanu duboko usađene s malim zjenicama, spuštenim kapcima i natečenim malim venama u uglu očiju. Iako ova metoda nije pouzdana, Guillemeau je bio na dobrom tragu jer danas znamo da trudnoća može uticati na oči, odnosno vid, pa se trudnicama savjetuje da ne kupuju nove naočare ili sočiva tokom trudnoće.

Kako su žabe spasile miševe i zečeve

U 20. vijeku počinje otkrivanje hormona, što je koštalo života mnoge zečeve, miševe i štakore. Ranih 20-ih godina prošlog vijeka dva njemačka naučnika, Selmar Aschheim i Bernhard Zondek, otkrili su da u mokraći trudne žene postoji specifičan hormon koji je povezan s razvojem jajnika. Danas znamo da je to hCG ili humani korionski gonadotropin. Do otkrića su došli nakon što su u polno nezrele zečeve i miševe ubrizgali mokraću trudne žene, zbog čega su na jajnicima životinja nastale mase. Međutim, da bi ustanovili takvu promjenu na jajnicima životinje, morala je biti ubijena. Taj test nazvan je A-Z, po prezimenima znanstvenika, a do 1935. u svojoj laboratoriji izvodili su i do 6.000 takvih testova godišnje.

Život mnogim zečevima, miševima i štakorima uskoro je spasilo otkriće britanskog zoologa Lancelota Hogbena, koji se 1927. godine preselio u Južnu Afriku, gdje je svoje istraživanje o hormonima nastavio na afričkim kandžastim žabama (Xenopus). Tako je slučajno došao do otkrića da će žaba u koju je ubrizgan urin trudne žene izleći jaja, a rezultati pokazuju da je od 150 žaba njih samo tri "promašilo" trudnoću. Godine 1937. Hogben se vratio u Veliku Britaniju i sa sobom ponio 1.500 afričkih žaba, koje su poremetile tamošnju ravnotežu ekosistema zbog toga što ih je inače moguće pronaći samo u Africi.

Mala revolucija 70-ih godina

Tek '60-ih godina naučnici su prestali koristiti životinje i okrenuli se testovima koji su kombinacija hCG hormona, antitijela i urina. Međutim, ni ovi testovi nisu bili najprecizniji, a problem su 1972. riješili naučnici Judith Vaitukaitis i Glenn Braunstein, koji su usavršili metodu detektovanja hCG-a, na kojoj su se počeli bazirati prvi kućni testovi za trudnoću.

Prvi kućni test za trudnoću službeno je pušten u prodaju 1977. godine. Zanimljivo je da je na prvim štapićima simbol za pozitivnu trudnoću bilo nasmijano lice, spermatozoid ili trudnički stomak, što nekim ženama nije izmamilo osmijeh, pa su simbol uskoro zamijenili linijom ili plusom. Osim toga, prvim testovima trebalo je oko dva sata da pokažu rezultat. Tek 1985. pojavio se prvi brzi test, kojem je trebalo 30 minuta da prikaže rezultat.

Današnji se testovi i dalje zasnivaju na detekciji hCG hormona, koji je prisutan u mokraći od 6 do 12 dana nakon oplodnje, a na tržištu su dostupni testovi koji imaju pouzdanost veću od 99%.