A njen autor je Milutin Popović Zahar.
Tokom razgovora za Kurir, čuveni Zahar se prisjetio perioda nastanka ove legendarne pjesme.
Kaže da je ona nastala tokom bomardovanja Televizije Beograd, a iza nje se krije tužna priča.
“Tad se moj stric Jakša razboleo od raka pankreasa. Živeo je u Beogradu i ja sam otišao da ga vidim, a on se već polako gasio. I pošto je bio poreklom iz Crne Gore, rekao mi je: ‘Molim te, sinovče, donesi mi jedan bidon vode sa Ivanovih korita kod Cetinja, čini mi se da ću da ozdravim od toga’. Njegova žena je to čula i rekla mi je: ‘Natoči mu vode sa bilo kog izvora i donesi’. Tako sam i uradio”, otkriva Zahar.
Ipak, pogriješio je.
“Otišao sam kod strica, on je popio gutljaj i rekao mi: ‘Ovo nije voda sa Ivanovih korita’. Krenuo sam kući, sav posramljen, grizla me je savest”, pamti Zahar.
U Beogradu je tog dana bila gužva, čini mu se da se vozio satima.
I odjednom su kroz glavu počeli da mu se nižu stihovi – “Ne pomaže voda majko sa korita Ivanova”.
Onda se u priču uključila Merima. Svoj dio zadatka odradila je maestralno.
Ostalo je istorija.
“Pokojnoj Merimi se pjesma dopala, ali mi je rekla da je veoma tužna. Zato sam naknadno dopisao stihove: ‘Ti ne plači, majko stara, lijepa Anka progovara. U snu mi se Jova javi, ozdraviću od ljubavi'”, rekao je legendarni kompozitor za Kurir.