Međutim, da je kilometraža vraćena, može se naslutiti na osnovu unutrašnjosti automobila: sedišta, papučica ili obloge volana.

- Čim vidiš da polovan automobil ima ispod 160.000 a da nije proizveden pre dve ili tri godine, znaj da je gazda nešto petljao sa kilometražom - jedan je od saveta koji se može čuti od iskusnijih kupaca i prodavaca polovnjaka.

Jer, veoma je jednostavno manipulisati podacima sa kontrolne table jer su i softveri, ali i uređaji za mehaničko vraćanje analognih kilometar-satova poprilično rasprostranjeni. Koliko su prevare sa kilometražom učestale, najbolje govori činjenica da se na velikom broju internet foruma već godinama raspravlja o tome koji su softveri najpogodniji za vraćanje brojki.

- Možda je ipak malo lakše otkriti kada neko vrati sat sa 200.000 pređenih kilometara na, recimo, 80.000. Prvi pokazatelj lažne kilometraže je pohabana i stara unutrašnjost. Sigurno kod automobila koji su prešli 80.000 kilometara nisu pokidane presvlake na sedištima, pohabane papučice niti je izlizana obloga volana. Takođe dugmad za paljenje svetala i za uključivanje četiri migavca ne bi trebalo da budu izlizana. Mada realno, sve to prodavac može i da promeni, tako da nema pravog recepta - kaže automehaničar Dušan Stevanović.

Za neke marke postoji tzv. elektronska istorija, pa se za samo nekoliko sekundi može preko računara proveriti da li je ponuđeni automobil servisiran u ovlašćenim servisima i koliko je otprilike mogao da pređe kilometara na osnovu godišta. To posebno važi za automobile uvezene iz Nemačke.

Najjednostavnije je da od prodavca tražite broj šasije i u servisu na osnovu tog broja proveriti podatke o kilometraži, kao i o menjanim delovima. Sa druge strane, od kilometraže može biti važnije znati da li je automobil redovno servisiran, da li je vožen u gradskim uslovima, u privatne ili službene svrhe.

- Bolje je kupiti automobil sa 100.000 kilometra koji je češće vožen na otvorenom putu od onoga koji je prešao tri puta manje a vožen je u gradskim uslovima - kaže Stevanović.

- Vozila ga žena do pijace i nazad - jedna je od rečenica koju koristi većina prodavaca polovnjaka. Od takvih informacija treba se braniti samo razmišljanjem.

- Kada neko kupuje polovan auto, treba da sputa želju za tim da što pre kupi prevozno sredstvo i treba da uključi mozak. Jedan automobil koji se neprestano vozi u proseku pređe najmanje 15.000 ili 20.000 kilometara godišnje. To treba pomnožiti sa godinama starosti i eto okvirne kilometraže - zaključuje Stevanović.

Kod polovnjaka koji su prešli 100.000 kilometara i više treba obratiti pažnju na to da li su zamenjeni osnovni potrošni delovi, poput kočnica i diskova. Prva stvar koju treba promeniti nakon kupovine polovnjaka jeste zupčasti kaiš, koji nije jeftin, ali se uvek ispostavi kao pravo ulaganje. Takođe se preporučuje zamena ulja i filtera.