RADANOVAČKA šuma, na samom obodu Subotice i tik do srpsko-mađarske državne međe, jedini je dom šafranjike, retkog i strogo zaštićenog cveta upečatljive ljubičaste boje. I ove godine čuvari zaštićenog područja Subotičko-horgoške peščare prebrojavaju šafranjiku, ali zbog klimatskih prilika imaju mnogo manje posla.

- SVAKE godine pronađemo nove lokacije na kojima raste i to je dobar znak. Međutim, prošle godine smo izbrojali više od 100.000 cvetajućih šafranjika na ovom terenu, a ove godine je znatno lošije i procenjujemo da ćemo imati oko 65.000 do 70.000 cvetova. Razlog za to su ekstremni klimatski uslovi, toplo vreme, velika suša, snega gotovo da nije ni bilo, a to ne pogoduje njenom razvoju - objašnjava Oto Sekereš, čuvar zaštićenog područja. - Šafranjika je i indikatorska vrsta, po kojoj se može videti da nešto nije u redu i, nažalost, definitivno možemo reći da ima klimatskih promena koje utiču kako na ovu vrstu, tako i na sve druge vrste, pa čak i na nas.

RADNICI JP "Palić-Ludaš" koje brine o ovom području, uz pomoć brojnih volontera šafranjiku broje ručno tako što svako ima konopcem ograđeni poligon širine oko metar.

- Znamo da ona obožava šumo-stepsku vegetaciju, te se trudimo da njeno stanište ne zaraste sa invazivnim alohtonim drvenastim vrstama i redovno čistimo lokacije na kojima cveta, a kako bismo videli rezultat našeg rada, svake godine izbrojimo kompletnu populaciju - dodaje Sekereš.

ŠAFRANjIKA je jedna od najugroženijih biljaka u našoj zemlji, koja je dovedena do ruba trajnog iščezavanja direktnim uništavanjem i preoravanjem njenog staništa, koje se dogodilo 2002. godine na velikom delu Subotičko-horgoške peščare. Kako je 2008. godine njena ukupna populacija svedena na svega 35.000 jedinki, upravljač predela izuzetnih odlika pokrenuo je projekat revitalizacije staništa, kroz sprovođenje mera aktivne zaštite prirode. Deceniju kasnije, njena populacija se - utrostručila.