TRIDESET tri godine su prošle otkako se upokojio časni princ Mihailo Petrović Njegoš (24. mart 1986), koji je nosio titulu knjaz raški. Bio je treće dete princa Mirka i Natalije Konstantinović. Odbio je krunu okupirane Crne Gore i izabrao ratno zatočeništvo u nacističkim logorima. Svet je ugledao 1. septembra 1908. u Podgorici, da bi ga potom u Crkvi Svetog Dimitrija na Kruševcu krstio sveštenik Krsto Popović, kada je dobio ime Mihailo. Kum na krštenju mu je bio vojvoda pop Ilija Plamenac. Zvanična Crna Gora zaboravila je na godišnjicu smrti unuka kralja Nikole I, princa čijim se stavovima i pogledima današnja politika umnogome suprotstavlja.

Upravo od upokojenja princa Mihaila čeka se na ispunjenje amaneta datog u tuđini - u Parizu, da bude sahranjen među svojima na dvorskom groblju, pored Cetinjskog manastira u prestonom Cetinju.

Sadašnja grobnica na pariskom groblju je u prilično jadnom stanju. Oivičena betonom, a u sredini zemlja i pokoja požutela travka, prekrivena uvelim lišćem, ničim ne podseća da tu počiva princ iz kraljevske loze Petrovića. Jedino stoji krstača i na njoj ime, godina rođenja i godina upokojenja čoveka koji je bio veliki pobornik jugoslovenstva i politike koju je sprovodio njegov brat od tetke kralj Aleksandar Karađorđević.

Ostao je upamćen Mihailov gest iz tridesetih godina prošlog veka, kada mu je Italija ponudila presto kralja Albanije u cilju vršenja pritisaka na Jugoslaviju i traženja revizije granica, a on to odbio. To ga je skupo koštalo nekoliko godina kasnije, kada su ga Nemci, zajedno sa osobljem jugoslovenske ambasade u Parizu, gde je boravio posle aprilskog rata, sproveli u logor blizu Frankfurta. Tu ga je pronašao scecijalni izaslanih italijanske kraljevske kuće Savoja (tetka mu je bila Jelena Savojska), tražeći od njega da krene na Cetinje i preuzme crnogorski i kraljevski presto, jer je Crna Gora trebalo da proglasi svoju nezavisnost. Princ je i tu ponudu odbio. Ostalo je zapisano da je Mihailo predstavniku porodice Savoja poručio da se oseća Srbinom, i da je nepokolebljivi protivnik crnogorskog separatizma i zelenaša.

Princ Mihailo Petrović

Jovan Markuš, istraživač istorije i publicista, kaže, za "Novosti", da je u jugoslovenskoj ambasadi u Parizu 19. decembra 1988. sačinjen i potpisan protokol u kome Nikola Petrović Njegoš, kao praunuk i naslednik kralja Nikole I, daje saglasnost da posmrtni ostaci kralja i njegove supruge Milene budu preneti iz Sanrema u Italiji i budu sahranjeni u SR Crnoj Gori. On je tada takođe izrazio želju da se posmrtni ostaci njegovog oca kneza Mihaila prenesu iz Francuske i sahrane u Crnoj Gori, što će se desiti ove godine.

- Prilikom prenosa i sahrane zemnih ostataka kralja Nikole I i kraljice Milene na Cetinju 1989. bilo je planirano da se zajedno sa njima prenesu na Cetinje i zemni ostaci princa Mihaila, ali, prema francuskim propisima, zbog kratkog protoka vremena od upokojenja, to je odloženo za maj 1990. Tom prilikom na Dvorskom groblju pred Cetinjskim manastirom napravljena je grobnica princa Mihaila, pored grobnica princeza Vjere i Ksenije - navodi Markuš.

SAHRANA

PRINC Mihailo umro je u Francuskoj krajem marta 1986. Crkvenoj ceremoniji u maloj srpskoj crkvi u Val de Marnu, gde je opelo služio arhiepiskop SPC u Nemačkoj, prisustvovalo je oko dvesta ljudi. Uz princa Nikolu i njegovu supruhu Fransis, na sahrani su bili i predstavnici više evropskih dvorova, kao i jugoslovenski princ Aleksandar Karađorđević.