OD STALNOG DOPISNIKA- BRISEL

DA li će Evropsku uniju uništiti "sindrom Trojanskog konja"? Predstojeći izbori za Evropski parlament već se najavljuju kao poligon za bujanje populističke opcije u svim pravcima. Rodoljubi, nacionalisti, patriote, suverenisti i antiglobalisti svih boja prete da preplave skupštinske klupe, s jednom idejom - da iznutra uruše Uniju, bar onakvu kakvom je danas poznajemo.

Svečano okupljanje početkom ove sedmice u Milanu populista iz Danske, Finske, Nemačke i Italije postavilo je kamen temeljac za neke buduće jake snage evropskih nacionalista. Namere su jasne. Domaćin skupa, italijanski ministar unutrašnjih poslova Mateo Salvini, definisao je želju da to jednoga dana postane najjača formacija u Evropskom parlamentu.

Ova nadanja, kada bi se zbirno posmatrala, nisu daleko od ostvarenja. Istraživanja javnog mnjenja pokazuju da bi evroskeptici, podeljeni u tri grupe u EP - Evropa slobode i neposredne demokratije, Evropski konzervativci i reformisti i Evropa nacija i slobode - osvojili 22,5 odsto glasova, odmah iza narodnjaka s 25, dok bi socijaldemokrate bile tek treće sa 19, a liberali četvrti sa 13 odsto glasova.

Ali, drugi su već spremni na široke koalicije samo da bi im preprečili put. Primarni problem populista je - razjedinjenost.

- Imaće jaku snagu, napredovaće sigurno, ali neće kontrolisati Evropski parlament. Njihov problem je u tome što nisu jedinstveni. U istom frontu su protiv Brisela, ali nisu međusobno zajedno. Kada Salvini kaže da su Italiju preplavili migranti, Orban i Kačinjski ih neće prihvatiti, kao što se neće složiti ni sa Salvinijevom idejom o smanjenju budžeta, jer to donosi ekonomsku korist njihovim zemljama - kaže, za "Novosti", poznati francuski geopolitikolog Žak Rupnik.

NA SLIČAN problem ukazuje i doajen u EP, osnivač Nacionalnog fronta Žan Mari le Pen. On u patriotama, kako ih zove, vidi buduću novu relanost na kontinentu, ali i naglašava da treba poraditi na zajedništvu i prevazići razlike.

ODZIV EVROPSKI izbori u prošlosti nisu stvarali veliki entuzijazam među biračima. Ali najnoviji izazovi, u svetlu "bregzita", ekonomske i migrantske politike ili opšteg nezadovoljstva stanjem u društvu, probudili su ovoga puta zanimanje građana, pa se očekuje da odziv bude mnogo veći.

- Jedinstvo ljubavi svakoga prema svojoj zemlji u Evropskom parlamentu se teško dostiže, ali će taj cilj jedinstva stvoriti novu snagu. Vetrovi istorije duvaju i treba smerno prihvatiti tu snagu na putu ujedinjenja - ističe, za "Novosti", Le Pen.

Put do jedinstva populista i osvajanja vlasti je još dug. Na milanskom saboru kod Salvinija nedostajali su Mađari, Francuzi, Poljaci... Ali konture se polako naziru. Jedno je sigurno - napredak populista je veliki, vidljiv, i predstavljaće ozbiljnu potencijalnu snagu u krojenju drugačijih političkih tendencija na Starom kontinentu.

Povezuju ih zajedničke ideje, kao što su zatvaranje granica i zaštita nacionalne ekonomije, oštra borba protiv terororizma, vraćanje migranata, ali i napuštanje NATO, čvršće veze s Rusijom (sa izuzetkom zemalja bivšeg istočnog bloka), jačanje tradicionalne uloge porodice... Ističu da EU koja narode spaja samo kroz biznis i finansije nije njihov san. Po njihovom ukusu i meri je Evropa nacija.

Mnogima od njih zato i ne smeta što ih zovu populistima, naprotiv, smatraju da u tome ne postoji ništa uvredljivo. Tesno ih savetuje Stiv Benon, nekadašnji glavni strateg Bele kuće, koji je doveo Donalda Trampa do predsedničke funkcije.

Sedište Evropskog parlamenta

NA VLASTI su u Poljskoj, Češkoj, Austriji, Italiji i Mađarskoj, ozbiljno napreduju u Francuskoj, Nemačkoj, Švedskoj, Holandiji, Španiji, Danskoj... Alternativa za Nemačku, flamanski nacionalisti, francusko Nacionalno okupljanje, Stranka Finaca, holandska Partija za slobodu - samo su neke od formacija koje glasno stupaju evropskom scenom. Jaroslav Kačinjski, Andrej Babiš, Hajnc Kristijan Štrahe, Mateo Salvini, Viktor Orban, Marin le Pen, Tjeri Bode, Gert Vilders, Jimi Akeson, Jusi Hala-Aho, Aleksander Gauland, Alis Vajdel ili Santjago Abaskal, sanjaju neku drugu Evropu.

Žak Rupnik, međutim, misli da, u svojim nastojanjima, današnjim populistima primarni cilj nije izlazak iz EU, već žele da je iz korena reformišu iznutra.

Mateo Salvini

- Svi su svesni košmara koji trenutno predstavlja "bregzit" - kaže Rupnik. - Čak ni Marin le Pen više ne priča glasno o "fregzitu", dok je do pre samo dve godine govorila i o izlasku iz evrozone i o napuštanju EU.

Iako se nisu potpuno ujedinili, populisti osećaju da žive istorijski trenutak. Posećuju se među sobom, putuju Evropom, organizuju sastanke, blisko sarađuju, sve s jednim ciljem. Ne da bi svojim učešćem učinili da ona napreduje u dosadašnjem pravcu, već naprotiv, da joj stave nacionalnu zapreku u liberalne točkove.

DODATNI VETAR OD BRITANACA

EVROPSKI populisti bi dodatni vetar u leđa mogli da dobiju ukoliko se Britanci - koji, inače, napuštaju EU - odluče da organizuju izbore za Evropski parlament krajem maja, da bi kupili dodatno vreme za "bregzit". U tom slučaju, naročito imajući u vidu da se datum izlaska stalno odlaže, britanski konzerativci bi bili u prilici da dalje utiču na kreiranje zajedničke politike, i pored toga što visoki evropski zvaničnici Britancima upućuju poruke da se uzdaju u njihov politički fer-plej.