OVIH, čudno toplih oktobarskih dana, u slobodarske Vasojeviće, ponovo su stigli gosti koji to više ovde i nisu - prijatelji iz Banata, članovi "Udruženja ratnih dobrovoljaca 1912-1918. godine", njihovih potomaka i poštovalaca, kojima su formalni domaćini bili ne samo ljudi iz istoimenog udruženja iz Berana, već svi dobri ljudi sa kojima su se sreli, tokom višednevne manifestacije "Dani sećanja na srpske junake i dobrovoljce".

- Sinovi Sovjetskog Saveza, crvenoarmejci Nikolaj Semjonov, Ivan Ivanovič i Vasilij Zajc borili su se na našoj grudi u Andrijevičko-beranskom partizanskom bataljonu. Pali smrću hrabrih, avgusta 1943. godine. Ovaj spomenik ponovo je okupio potomke rodoljuba i patriota, da odaju dužnu poštu i poštovanje stradaloj ruskoj braći - besedio je posle dočeka u Beranama, na slobodištu Knjaževac u Andrijevici, domaćin Mikan Perović, šireći ruke prema 28 spomenika sa 1.500 imena koji svedoče o učešću Vasojevića u oslobodilačkim ratovima, koji su spomen-obeležja dobili na još 40 mesta na području ovog mesta, gde kako reče Mikan stanuje srpsko-ruska ideja, duhovnost, vera, "gde su se ukrstili ljudski putevi i sudbine, gde su se pomešali vekovi pretočeni u mermer i istoriju".

- OVDE uzvišeno počivaju crvenoarmejci koji su prilikom Pete neprijateljske ofanzive, maja 1943. godine, poginuli kao borci Andrijevičko-beranskog partizanskog bataljona. Oni nas, između ostalih, obavezuju, da gajimo dobre odnose sa Rusijom i Srbijom, jer mi smo jednorodna braća koju nikakva sila ovoga sveta ne može razdvojiti - zborio je Perović.

ISTA KRV U VENAMA - Iz Vasojevića ćemo poneti trajne uspomene. Ovo se ne da zaboraviti. Ovi događaji, ljudi, ova sveta mesta ne mogu se izbrisati iz sećanja. Oni su potvrda da našim venama teče ista, srpska krv, pradedovska - ovako je dižući zdravicu domaćinima, uzbuđenim glasom govorio Branko Savić, predsednik Udruženja ratnih dobrovoljaca 1912-1918. godine, iz Vojvoda Stepe, zakazujući im novo druženje. Gore, u Banatu...

A "Pismo majci Rusiji", na svetom mestu, na "uvid javnosti", pružio je novinar i pesnik Darko Jovović:

- Pišem ti ponovo Rusijo, nado. Pišem ti rukom Ćirilovom. Utamničen u divlje stado. Preklan sabljom Kainovom. Ovde se semeni kuga. Glas se nerazumni čuje... Pišem ti kao pre sedamdeset ljeta. Kad su zbog tebe pravili Otoke gole. Zaključavali vrata sveta. Zabranjivali da se voljeni vole, "pisao je iz riznice stida", pred svima bivši boem.

- Dobro je što se nije rodio mnogo ranije - zaključiše potomci slobodara, i kolona krenu ka Kraljima, gde zdravicom "naoružan" pred spomenikom voždu Karađorđu pred njih stade predsednik MZ Kralje Milutin Hari Đurković.

- NEMAMO pravo da zaboravimo one koji su ispisali zlatna slova naše istorije, a gosti iz Vojvoda Stepe potvrđuju da su Srbija i Crna Gora jedna familija i da samo zajedno možemo napred. Ovakvi susreti potvrđuju da se zublja slobode, dostojanstva i patriotizma nikada neće ugasiti na svetim vodama Lima - grmeo je Đurković, ne propuštajući da goste upozna sa činjenicom da su Karađorđevići poreklom iz tog mesta, što je i kralj Aleksandar naglasio u jedinoj poseti Vasojevićima, davne 1925. godine.

Da slobodari moraju dobro da se okrepe, potvrdilo se u "Dubirogu", prelepom ugostiteljskom zdanju. Uz dobar, ekološki zalogaj i staru šljivu, zaječale su gusle.

- Aj svakog ljeta kad božur iscvijeta, Miloš slazi i Kosovom šeta, S junacima bez mane i straha, Što s Kosova kroz oblake praha, S Obilićem sa krvave njive, Otidoše da vječito žive - izvijao se, uz strune gusala, glas petnaaestogodišnjeg Siniše Petrića, iz Rujišta, kod Berana, u koga je netremice sa ponosom gledao čuveni guslar Mišo Kuburović, zahvaljujući kome su gusle postale "domaći instrument" u Skandinaviji i mnogim domovima širom sveta.

- Kreći!

Domaćini Vasojevići i gosti iz Banata u dobrom raspoloženju

Tako je komandovao Mišo, "četi" koja se što od ića, a bogami i pića, počela "probijati" kroz šljivike i seoske puteve do automobila.

- Ej, čija frula ovim šorom svira - prolamalo se iz grla gorštaka i gostiju iz pitomog Banata, koji su se pre toga nadmetali u natpevavanju u "Dubirogu"... Harmoniku u rukama veštog Buda Kastratovića, koji je čas ranije pokazao kako na njoj može i da se gusla, Mišo je kitio evrima.

LjUDI zauzeti vađenjem krompira sa njiva, mahali su gostima, koji su odjezdili u Berane, na promociju dela "Rusija i Crna Gora kroz vekove", istoričara iz Berana Gorana Kikovića, predsednika Srpske odbrane Vasojevića i Limske doline. Potom, novo druženje u "Grmeču", zdravice i odlazak na počinak.

Dok je magla sa Lima, polako "gutala" ulice ne dajući zori da svane, niz ulicu Svetog Save, gde "stanuje" ono staro Berane, sa požutelih fotografija i izbledelih sećanja, u pola glasa čula se pesma setna "ovim šorom više proći neću"...