“Iskren da budem, na poslu da, a kod kuće baš i ne. Na poslu u kancelariji imamo kartonske korpe namijenjene za odlaganje papira, dok kod kuće treba malo veća disciplina”, iskren je Bijeljinac Dejan P.

“Imam želju, ali je komplikacija. U Bijeljini nema pogona za reciklažu. Mi smo nosili papir pa prodavali, ali i toga nema uvijek”, kaže Slavica T.

S druge strane, ima i onih koji su okrenuti popularnom “no waste” trendu. Riječ je o pretežno mlađim sugrađanima.

“Trudim se da pravim što manje otpada. Ne koristim plastične kese, proizvode kupujem na kilogram, pa nosim ambalažu  u koju sipam, a od ostataka hrane i povrća pravimo kompost, domaće đubrivo. Sve se može kad se hoće”, kaže Dragana H.

“Šta da recikliram kad mi penzija jedva bude za hljeb?”, dobacuje nam jedan penzioner.

U Ekološkom Udruženju “Eko – put” iz Bijeljine smatraju da su građani nedovoljno informisani i da treba raditi na razvijanju svijesti o važnosti odvajanja otpada.

“Gradska uprava može, na primjer, donijeti pravilnik da se krene sa prikupljanjem reciklažnog otpada na nivou domaćinstava. Ljudima podijeliti kante za odvajanje otpada i, kada bi se edukovali, ljudi bi to radili”, kažu iz ovog udruženja.