U naredbi se navodi da se zabranjuje rad svim trgovinskim, ugostiteljskim, zanatskim i drugim objektima u Bijeljini. Međutim, dio koji je izazvao zbunjenost i nejasnoće odnosi se na tačku 2. Tu je pojašnjeno da je onima koji proizvode hljeb, peciva, svježe tjestenine i kolače zabranjena prodaja, ali ne i proizvodnja hljeba i peciva. To je zbunilo pekare, pa su mnogi jutros otvorili pekare, ali su ih nadležni ubrzo nakon toga zatvorili.
U prilog ovoj tvrdnji najbolje govori primjer pekare “Bodaxco” čiji je vlasnik Njego Zagorac sugrađanima poklanjao hljeb, pošto drugo rješenje nije imao.
“Gradski štab za vanredne situacije dozvolio proizvodnju peciva, ali ne i njihovu prodaju. Otvorio sam šaltersku prodaju, a kada su mušterije došle, pojavila se komunalna policija. Uveo sam ih u proizvodni pogon i pokazao koliko je nepečenog hljeba. Demonstrativno sam izašao s punim gajbama i poklanjao onima koji su se zadesili tu, jer je masa ljudi čekala da kupi svjež hljeb”, rekao je Zagorac.
Dodatno pitanje koje se postavlja je, zašto je gradski štab za vanredne situacije odlučio da, nakon prvog i drugog maja, koji važe za neradne dane, a kada su sve navedene radnje radile, njihov rad zabrani samo trećeg?
Djelimično objašnjenje može se pronaći ukoliko pažljivo pogledamo samu naredbu u kojoj se gradski štab za vanredne situacije u dva navrata poziva na Službeni glasnik grada Banja Luka, umjesto bijeljinskog.
Da li je posrijedi nedovršen pokušaj “prepisivanja” banjalučkih mjera, gdje je situacija mnogo komplikovanija nego u Bijeljini ili nešto drugo?
Procijenite sami:
