„Ovo nije standardni obilazak“, upozorila je studentkinja Kler Meken prije nego što je povela svoju grupu popločanim ulicama Oksforda, koje svake godine privuku oko sedam miliona posjetilaca.

Veličanstvene građevine, mnoge od njih srednjovjekovne, svjedoče o bogatoj istoriji univerzitetskog grada, smještenog 80 kilometara sjeverozapadno od Londona.

Većina britanskih premijera, uključujući i sadašnjeg Rišija Sunaka, kao i glavnog opozicionog vođu laburista Kira Starmera, studirala je iza visokih zidova u Oksfordu.

Njihove univerzitetske godine nisu tema obilaska, koje se umjesto toga fokusira na „teška nasljeđa“, akutan problem koji je dospio u prvi plan u Ujedinjenom Kraljevstvu poslije protesta protiv rasizma pod nazivom „Black Lives Matter“  (Crni životi su važni).

Rods mora pasti

Prva stanica u obilasku Oksforda je fakultet Oriel, ispred kog se nalazi statua bivšeg studenta Sesila Rodsa, kolonizatora koji je sanjao o britanskoj Africi od Kejp Tauna do Kaira.

Meken, porijeklom iz Južne Afrike, pročitala je Rodsov citat u kojem je Afrikance opisao kao „najodvratnije primjere ljudskih stvorenja“.

Ona je istakla njegovu ulogu u Drugom burskom ratu, kao i činjenicu da je osnovao  De Beers, kompaniju koja je i danas vodeća u svijetu u trgovini dijamantima.

U sklopu obilaska govorila je o eksploataciji u rudnicima, koja je Rodsu donijela bogatstvo i omogućila mu osnivanje jedne od najprestižnijih akademskih nagrada na svijetu. Među dobitnicima je i bivši američki predsjednik Bil Klinton.

Meken je upitala je turiste „šta trebalo da se dogodi“ sa spomenikom Rodsu.

Kampanjom „Rods mora pasti“, koju su pokrenuli studenti tražilo se da se spomenik ukloni, ali je Oksford 2021. odlučio da će ostati na mjestu.

Novac s plantaža

Nekoliko minuta hoda dalje nalazi se Ol souls koledž, koji je Meken opisala kao „najekskluzivniji fakultet u Oksfordu“.

Osnovan u prvoj polovini 15. vijeka i jedan je od najbogatijih i prima samo dva ili tri nova studenta godišnje.

„Ol souls nam pokazuje kako se prestiž sticao ekonomskim iskorišćavanjem i ropstvom“, rekla je Meken.

Poslije protesta Crni životi su važni 2020. godine, fakultet Ol souls je objavio da svoju biblioteku više neće zvati po Kristoferu Kodringtonu, bivšem studentu.

On je poslije smrti 1710. univerzitetu ostavio dio svog bogatstva stečenog na porodičnim plantažama u Indiji „koje su obrađivali robovi afričkog porijekla“.

Više od 20.000 ljudi učestvovalo je u tim „neugodnim“ turističkim obilascima od početka 2018. godine.

Ovakve ture postoje i u Kembridžu, a pokretači se nadaju da će ih proširiti na London, pa čak i Pariz.

Više zemlje od crkve

„Da li ste znali da Oksford i Kembridž zajedno posjeduju više zemlje nego Anglikanska crkva?“, upitala je vodič Ešli Lens dok je šetala uz rijeku Kem, nasuprot raskošne kapele Kraljevskog koledža Univerziteta Kembridž.

Uprkos njihovom rivalstvu u Kembridžu Oksford zovu „onim drugim mjestom“, a dva univerziteta imaju mnogo toga zajedničkog.

Žene su stekle pravo studiranja na Oksfordu od 1870. godine, ali su morale da čekaju do 1920. da im priznaju diplome.

Ulazak u biblioteke dugo im je bio zabranjen da ne bi „smetale“ muškarcima, objasnila je Meken.

Oriel, osnovan u 14. vijeku, posljednji je oksfordski fakultet koji je otvorio svoja vrata ženama, kasne 1985. godine.

Sent Džons koledž (osnovan 1511.) u Kembridžu primao je žene od 1980. godine, ali kada su stigle prve studentkinje službenik fakulteta spustio je zastavu na pola koplja i nosio crnu traku oko ruke.

„Nismo znali da ima toliko kontroverzi“, komentarisala je Mišel Miler, Amerikanka koja se preselila u Oksford, dodavši da je zanimaju manje poznati aspekti popularnih turističkih odredišta, prenosi RTCG.