Gospodine Stevanoviću, aktuelna je priča o migrantima, kako sagledavate trenutno stanje?

Kao što znate, ja sam član kordinacionog tijela Vlade Republike Srpske za praćenje ilegalnih migracija. Mislim da mediji generalno govoreći ne posvećuju dovoljno pažnje tome, malo je sajtova kao što je vaš koji je to shvatio na pravi način. Mi imamo jednu veliku opasnost, a to je da dolazi potencijalno do promjene demografske slike u našem društvu. Stav Vlade Republike Srpske je tu jasan, a to je da migranti ne mogu ostajati ovde, da nećemo dozvoliti promjenu demografske slike i da ni na koji način nećemo prihvatati nikakvu vrstu donacija iz Evropske unije za gradnju migrantskih centara.

 Ja želim da kažem da je Evropska unija prošle godine dala 15 miliona evra ukupnih sredstava BiH za rješavanje pitanja migracija. To je djelimično podrazumjevalo i finansiranje bezbjednosnih službi u BiH koje su se time bavile. Od toga Republika Srpska ništa nije uzela, to je i direktor policije rekao. Operativni štab BiH za pitanje migracija je preusmjerio veliki dio tih sredstava Unsko-Sanskom kantonu gdje se trenutno zaista ljudi nalaze u velikoj opasnosti koja preti da pogorša bezbjednosnu krizu.

Moram da kažem da se mi u kordinacionom tijelu i Vlada ne slažemo sa stavovima pojedinih političara iz Federacije BIH da nije u pitanju nikakva kriza i da nema razloga za paniku. S obzirom da se preko 25 000 migranata trenutno nalazi u Grčkoj i kreće ka ovamo, mi itekako imamo razloga za zabrinutost i zato nismo ćutali i u stalnom smo zasjedanju, prateći situaciju na terenu.
 
U poslednje vrijeme često se spominjete i u kontekstu svog članstva u Trilaterali, pa ne bi bilo loše da nam malo demistifikujete samu ulogu Triletarale u svijetu, ali i svoju ličnu poziciju u njoj?
 
Hvala što ste to primjetili. Ja sam pridruženi član Trilateralne komisije. Podsjećam da je to je nevladino udruženje koje je osnovao Rockefeller-ov institut sedamdesetih godina u Americi. Cilj trilateralne komisije je kreiranje jedne zdrave platforme na globalnom nivou gdje će se svi ljudi koji imaju dobre i napredne ideje, kao vi i ja moći da doprinose razvoju svog društva, ali i planetranog u cjelini.

 To nije nikakva vlada u sjenci, tu se ne priča ni o kakvim tajnim temama, tu nema nikakvih tajnovitih odluka. Moram da kažem da je tako i u drugim udruženjima sličnog tipa, kao što je Bilderberg grupa gdje ljudi sasvim normalno razmjenjuju mišljenja, donose zaključke i razmjenjuju ideje i stavove.

U konkretnom slučaju trilateralna komisija je poslednje zasjedanje imala u Ljubljani. Ja sam bio ispred BiH, ispred Srbije predsednica Vlade Srbije Ana Brnabić. Bio je tu i gospodin Jovan Kovačić, gospodin Slavko Carić iz Erstebanke, ali i Živorad Vasić kao predsjednik uprave InterContinental i Crowne Plaza, što je stvarno jedan vrhunski kadar koji srpska privreda ima.

Ispred Crne Gore je tu gospodja Ana Kolarević odnosno Ana Đukanović, kao i gospodin ŽeljkoMitrović, vlasnik Pink televizije.

Nas nekoliko se zaista trudi da ove krajeve predstavimo na najbolji mogući način. Republika Srpska, odnosno BiH imala je po drugi put zastupnika u trilateralnoj komisiji. Ja sam neposredno pred odlazak poslao pismo i premijeru i predsjedniku Republike Srpske gdje sam stavio do znanja da odlazim na takav jedan skup.

Rekao sam da su svi moji resursi na raspolaganju, s obzirom da su sastanci bili vrhunski i da sam pričao jako dugo sa predsjednikom Rotšildbanke Vilijam Higinsom koji je fantastičan poznavalac prilika u Evropi. Tu je bio predsjednik Gorenja, kao i predsjednik Morgan Stanley banke. Oni zaista imaju toliko jake bilanse. Zato ja tu vidim veliku perspektivu i mogućnost da se u nekoj konekciji sa njima brže i lakše krene u sveukupan razvoj. Mi smo bogata zemlja, oni znaju da smo zemlja sa obilatim rudama i rudnim resursima, vodom, šumama itd. Možemo jednu dobru I kvalitetnu sinergiju da napravimo. Trilateralna komisija  nije nikakvo masonsko udruženje, bojim da ovdje ljudi imaju različite predstave o tome, već potpuno jedna zdrava platforma za razmjenu ideja, stavova i mišljenja o svemu što sačinjava razvoj jednog društva.
 
Da li nam možete reći da li ste uspjeli te svoje dobre konekcije, pa i ideje da ugradite u zaista kratkom periodu rada u Gradskoj administraciji kao Gradski menadžer?
 
Nažalost, mnoge projekte nismo mogli da završimo u tako kratkom roku, a što je djelimično i razlog mog odlaska. Ja sam pročitao i vaš autorski tekst vezano za moj odlazak. Složićemo se da ima tu neke istine.

Moj odnos sa gradonačelnikom je bio dobar, ali postoje tu različite struje kojima moje prisustvo nije odgovaralo jer sam možda dodirnuo u neke stvari koje već 20 godina na isti način funkcionišu, a nisu produktivne.

Ja ne mogu prežaliti što nisam za vrijeme svog mandata uspio da uvedem da recimo majke koje imaju autističnu djecu imaju mjesečnu platu od 420KM. Mislim da je to minimalno fer pred Bogom od svih nas koji smo članovi ovog društva da tim ženama pomognemo.

Žao mi je što pojedina udruženja građana koja ne doprinose ni  na koji način rješavanju problema u društvu primaju neki novac iz budžeta. To nije samo u Bijeljini, to je u svakom gradu i to predstavlja veliki prostor za manipulacije.

U momentu kada sam dodirnuo neke stvari odnosno nečije interese, za šta sam zaista imao  podršku gradonačelnika, probudili su se neki ljudi koji su se tu itekako osjetili ugroženo.

Ja kao poslovan čovjek nisam želio da se izlažem bilo kakvim rizicima, a bilo je tu svega, no nekad ću progovoriti i o tome.

Smatram da možda svoj pravi angažman u svom gradu mogu da dam u nekom skorijem periodu. Vremena ima.
 
Shodno svojoj poslovnoj energiji konstantno ste svoj poslovni bekgraund obogaćivali nekim novinama, trenutno je u izradi produkcija jednog  interesantnog TV formata koji će govoriti o uspješnim ljudima i kako su ti ljudi postali uspješni. Šta nam možete reći o tome?

Hvala Vam što se interesujete za to. To je jedna novina koju sam radio po uzoru na neke američke formate i priče o ljudima iz biznisa. Kako su koristili svoj preduzetnički duh kroz ovakav format nesebično dijele sa javnošću, tj. sa ljudima koji žive u toj poslovnoj zajednici.

Znači šta je meni cilj kroz te razgovore jedan na jedan!? Prezentuju se ljudi kao što ste vi, ili vašeg kalibra, a to su ljudi koji su uspjeli u biznisu, na kvalitetan fer i održiv način. Meni nije tu cilj da prezentujem bilo kakve hoštaplere koji su pokrali pare, uzeli od sistema i društva, nego da prezentujem ljude koji znaju da stvaraju novu vrijednost, za sebe i radnike, ali i zajednicu u kojoj žive.

 Vidjećete, tu će biti dosta dobrih i interesantih likova, koji su svojim vizijama i svojim pristupima stvorili mnogo. Ne samo materijalno, to su ljudi koji prosto šire pozitivnu energiju.

 Ja, dozvolite mi, moram da pomenem pokojnog Gavrila Bobara. On je bio reprezentativan primjer čovjeka, kakvo god imao neko neko mišljenje o njemu ,koji je znao energetski da pokrene sredinu, ljude i prostor.

Ovde ima još mnogo ljudi koji su tog kalibra. Donedavno je Bijeljina imala 3 banke ovdje, sad nam je ostala samo jedna, znači mnogo toga je otišlo odavde. Zato ću pokušati da na pravi način prezentujem i pokažem da ipak ovo mjesto jeste rasadnik dobrih kadrova, samo što je problem što oni odlaze.

Ovdje, u mom projektu će biti jako velikih šmekera iz biznisa, ljudi mangaša takozvanih, koji su znali da naprave nešto i vidjećete to će biti jedan jako interesantan format za gledanje. Ovaj format će se emitovati na sajtu biznisrazgovori.com, a u pregovorima sam da ustupim autorska prava jednoj komercijalnoj televiziji.
 
Jedan dio političke javnosti Bijeljine i Semberije je poprilično zainteresovan za Vašu odluku po pitanju eventualnog kandidovanja za gradonačelnika 2020. godine. Već sada ima dosta špekulacija na tu temu. Kakav je Vaš stav o tome u ovom trenutku? 
 
To pitanje je jedno od vrlo čestih o kojim razgovaram okolo sa ljudima. Dakle, trenutno ja generalno imam ambiciju da budem kandidat za gradonačelnika, neću da Vam krijem to. Ali to će zavisiti od mnogih političkih faktora. I Vi ste u pravu, ja nisam politički aktivan, ali sam itekako, skoro pa mogu reći u svakodnevnom kontaktu sa ljudima koji su vrlo važni politički činioci ovdje. Primjećujete to i po mom angažovanju u različitim državnim tijelima.

Dakle, moja ambicija postoji. Ukoliko se bude desilo da ja budem u trci za gradonačelnika ja nemam namjeru nikog da pljujem i ni za koga da govorim ništa ružno, predložiću prosto neke stvari sa pogledom u budućnost, tj. kako prije svega da očuvamo ljude da ne idu iz ovog grada, da budžet koji imamo učinimo još održivijim, da se ne bavimo samo pitanjem kanalizacije.

Mislim da je to priča koja se već predugo priča, pa hajde da se bavimo stvaranjem novih radnih mjesta. I mislim da je to jedna od najvažnijih stvari. Mi samo treba da preslikamo nešto što je na zapadu i što je u Srbiji najbliže.

Moram još nešto da kažem, javnosti radi, od skoro sam sa jednom lokalnom kompanijom ušao u sudski spor vezano za nekakve kioske i tu postoje grupe ljudi koji koriste taj sudski spor da me prezentuju u javnosti kao nekoga ko je bitanga, prevarant, kao nekoga ko pokušava nekom nešto ružno da nanese i da uradi.

Ja sam sve vrijeme dostojanstveno ćutao, niti jedne ružne riječi nisam rekao, a ti ljudi sa kojim imamo spor baš šire jednu negativnu kampanju o meni, potpomognuti i nekim ljudima iz politike. Ali evo, biću Vam iskren, zahvaljujući njima ja sam još više dobio na publicitetu i dali su mi još veći podstrek, možda da i dubinski razmislim da se uključim u politiku I kandidaturu, jer ipak kao što kaže jedan stručnjak za marketing, ne postoji loš marketing.

Mislim da su oni svojom negativnom kampanjom o meni doprinjeli da se glas o mom radu još više čuje. Tako da sad imamo jedan veliki miks dobrih i loših emocija, mislim da samo treba to iskanalisati u pravom pravcu.

Tako da će možda na kraju ti ljudi koji su napravili problem možda mene i opredjeliti da se kandidujem za gradonačelnika jer su mi učinili da budem i viđena i popularna faca, ali to je prije svega zahvaljujući medijima kojima sam jako zahvalan.
 
Koliko je Semberija i Bijeljina jaka ili slaba sa kadrovima koji brane njene interese? Zašto dosadašnji lideri i predstavnici u raznim nivoima vlasti nisu mogli više da učine za Semberiju u cjelini?  

Trenutna situacija je da je naš poslednji jači kadar u Vladi Republike Srpske bio Miško Milovanović, a bio je tu i Radislav Jovičić. ministar policije, ali  kratko. Miško Milovanović je bio duže vrijeme i on je poslednji kadar koga smo mi imali, a bio je baš veliki kalibar u vladi, ito uspješan.

Vi možete primjetiti da ima grupa ljudi u Bijeljini koji imaju adekvatnu političku moć, ali trenutno je u postupku po mom dubokom shvatanju proces profilisanja lidera koji će biti izbačen kao rezultat kvalitetnih kontakata u našoj društvenopolitičkoj zajednici i koji će se u narednoj godini ili dvije nametnuti kao lideri ovog regiona.
I ne zaboravite, mi kao narod volimo šefove. Mi kao narod volimo da imamo jakog lidera. Semberija tek treba da isprofiliše svog vođu, to mjesto je otvoreno, karte se sad dijele, ali to mora biti neko ko ima vremena za narod.

Kada je u pitanju  to zašto naši kadrovi ne ostanu gore dugo, ja mislim da mi u našoj sredini imamo duboko psihički problem, a to je što mrzimo uspješne ljude. Čim nekoga visoka politika povuče za sobom u Banja Luku mi  pljujemo te ljude. To sam i ja na svojoj koži osjetio, uspjeh se teško prašta u jednom djelu naše sredine.
 
Šta bi mogli  da poručite kao stanovnik i građanin grada Bijeljine svojim sugrađanima?

Mogu da ih sve molim da zajedno svi  radimo, da je vrijeme došlo da mora da se radi na sebi, na drugima, da ne mrzimo jedni druge, da manje tračamo, manje bavimo tuđim životima, a više radom, jer ako budemo zajedno stvarali biće nam bolje.

 Ono što me mnogo razočarava kod mladih ljudi je ta potreba razmišljanja od 8 do 16 sati, tako da kažem, da svi moraju da rade u ElektroBijeljini i Termoelektrani. Brine što ne postoji inicijativa kod mladih ljudi, jako ih malo ima i moramo to da probudimo taj preduzetnički duh jer bez toga mi nemamo budućnost.

Ti migranti koliko god mi smatrali da nisu bitni, itekako su bitni. Oni su vrlo progresivni, oni se ne smiruju, oni se šire, mi smo uspavani. Bojim se da će nam se desiti da ćemo ove terene izgubiti, dugoročno govoreći, da će ovde biti potpuno neka druga klasa ljudi, drugi mentalitet i da ćemo ostati bez ovoga, a mnogo krvi je proliveno za ovu Republiku Srpsku. Ne bi trebalo da je samo tako izgubimo.