Trebješanin je naveo da se čovjek od kada je postao pita ko je i šta je, odakle dolazi i kuda ide, o svom identitetu i smislu svoje egzistencije, a danas, iako živi u mnogo boljim uslovima nego ikada, daleko je od toga da je našao smisao života. On je naglasio da najstrašnije životne uslove preživljavaju samo oni koji su našli smisao, imaju vjeru u budućnost i imaju nadu, dok oni koji su izgubili smisao života bivaju vrlo brzo „odneseni bolešću, jer su izgubili duhovni oslonac“.