„ U svijetu poezije preovladava slobodni stil, tako da moderna poetska pregnuća i nadahnuća zapljuskuju i ove naše prostore. Osim poezije, objavljivao sam i priče i pripovijetke, a objavio sam i roman „Ena sa naslovne strane“. U mojoj poeziji dominiraju i ti socijalni motivi, evocirao sam uspomene na djetinjstvo i mladost, na uspomene iz zavičaja. To vrijeme se više ne može ponoviti, ali je važno da ga pamtimo zbog očuvanja naše duhovnosti i tradicije. Treba uvijek ostati na „kućnom pragu“, u svom stvaralačkom užem i širem zavičaju. U mojim knjigama prisutna je bogata tradicija Kozare i Podgrmeča, gdje su ponikli veliki stvaraoci kao što su bili Petar Kočić, Mladen Oljača, Ljubo Jandrić, Skender Kulenović, Branko Ćopić, Ranko Risojević“.

Zgonjanin kaže da su ga kroz život nadahnjivale te britke i pitke priče i pjesme zavičajnih pisaca.

„Veliki broj monografija se ispisuje u mom zavičaju i to je izuzetno dobro. Pamćenje nam je, inače, slabija strana, te mnogi ne mogu da se vrate ni dva vijeka unazad i da proniknu u svoje korijene i porijeklo“, kaže Zdravko Zgonjanin, ističući da ne treba predati zaboravu sve ono što je predstavljalo moralnu vrijednost i moralnu vertikalu srpskog naroda.
Zgonjanin je član Udruženja književnika Republike Srpske i Udruženja književnika Srbije. Trenutno obavlja funkciju sekretara Podružnice književnika RS u Bijeljini. Punih 12 godina je bio predsjednik Književnog kluba „Jovan Dučić“.