Tomić, diplomirani inženjer rudarstva, iako penzioner, napisao je monografiju posvećenu 120 godina rudarstva u Ugljeviku kojom je želio da od zaborava otrgne one koji su se borili za opstanak rudnika.

“Ovo je istorija rudnika i Ugljevika. Prethodne tri monografije bile su o rukovodiocima, inženjerima, a ova je o radnim ljudima – kopačima, bageristima, zanatlijama, koji su održali Ugljevik i u njemu proveli radni vijek”, rekao je Tomić.

On je istakao da je zajedničko za sve radnike koji se pominju u knjizi rad, ljubav prema poslu i istrajnost.

Prema njegovim riječima, u Ugljeviku nije bilo uvijek lako, a najbolji period za rudnik bio je period Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca kada su rudari odlično živjeli.

“Teško je bilo u periodu privredne reforme od 1965. do 1969. godine, kada su pogoni bili zatvoreni i od 1.300 radnika ostalo samo 486. Svi drugi su otišli. Tada smo ostali bez radne snage, inženjera, tehničara, a dalje smo nastavili tako što smo prebacili opremu i ljude na jedan stari površinski kop i tamo izdržali 10 godina, do početka izgradnje Termoelektrane”, naveo je Tomić.

Tomić je u ovoj knjizi prikazao istorijat razvoja rudnika, kao i prateći razvoj Ugljevika i njegovih stanovnika u kontekstu društveno-političkih zbivanja.