NoviGlas : Za RiTE možemo slobodno reći da je žila kucavica ovog kraja. Naime, opština Ugljevik se, najviše zahvaljujući upravo RiTE, može pohvaliti da je na drugom mjestu u Republici Srpskoj po visini prosječne plate (skoro 1200 KM). Koliko je zaposlenih iz ove opštine?

Stojanović : Rudnik i Termoelektrana Ugljevik, od nekih 1950 radnika koliko je bilo u prošloj godini, ima 1420 iz ugljevičke opštine. Prosječna plata u RiTE u prošloj godini iznosila je 1380 KM i vjerujem da je jedan od uzroka tako visoke prosječne plate u cijeloj opštini Ugljevik.

NoviGlas : Koliko se odvaja na plate i ostale obaveze po tom pitanju?

Stojanović : Godišnje mi izdvajamo za plate i poreze negdje oko 57 miliona KM, mjesečno to je blizu 5 miliona, to je bruto. Mi redovno na pun iznos plaćamo doprinose. Sve zavisi kako koji mjesec i od prekovremenih sati i broja angažovanih ljudi na privremenim i povremenim poslovima, ali da kažemo da se mjesečno izdvaja od 2,5 do 3 miliona KM.

NoviGlas: Kako ste zadovoljni urađenim u prethodnoj godini? Šta je obilježilo 2019. godinu?

Stojanović : Možemo reći da je godina iza nas godina u kojoj su ostvareni neki planski rezultati. Kad je u pitanju proizvodnja električne energije, ostvarili smo oko 34% proizvodnje u sistemu Elektroprivrede, po čemu smo prvi u proizvodnji električne energije. Plan je ispunjen za nekih 99%, nešto ispod 1680 gigavat časova koliko je bilo planirano. Proizvodnja uglja i otkrivke, tu je plan isto ispunjen i prebačen, možemo reći sa nekog planskog aspekta da smo poslovali dobro. Bilo je i problema, jer finansijski nemamo još sve te pokazatelje, ali računamo da bismo u ovoj godini trebali da poslujemo pozitivno. Sve u svemu, uspješna godina uprkos poteškoćama i problemima, ali jednostavno to je takav sistem gdje su problem neminovni.

NoviGlas: Prošla godina bila je u znaku puštanja u probni rad sistema za odsumpravanje.

Stojanović : Tako je. Negdje u decembru, krajem prošle godine smo pustili u probni rad i sada je u fazi taj probni rad sistema za odsumporavanje. To je sistem koji je koštao oko 80 miliona evra, ali to je najkapitalniji projekat u Srpskoj u svim sferama jer bez njega ne bi bio moguć opstanak RiTE. Neophodno je bilo da se to uradi. Mogu reći da je to obilježilo prošlu godinu.

NoviGlas: 2019. Godina bila je i godina značajnog jubileja za ovog giganta – obilježeno je 120 godina rudarenja u Ugljeviku.

Stojanović : Rudnik i Termoelektrana umnogome su promijenili život ovog kraja, najprije Rudnik, a sada i Termoelektrana i vjerujte da je generator razvoja i ove opštine, ali i kompletne regije. Kroz broj zaposlenih i ljude koji sarađuju s nama, nekih 20 000 ljudi je direktno ili indirektno oslonjeno na RiTE. ,

NoviGlas: Višak radnika je problem Elektroprivrede i RiTE Ugljevik nije izuzetak. Kako planirate riješiti taj problem?

Stojanović : Mi realno imamo višak zaposlenih, međutim mi smo već krenuli sa nekim sistemom. Ne bismo to nazvali otpuštanjem, riječ je o sistemu stimulativnih otpremnina. Tamo gdje imamo faktički ljude sa jednim uslovom za penziju, stimulišemo ih s nekom finansijskom cifrom. Znači, sa nekim finansijskim sredstvima da idu u penziju ranije da oslobađaju mjesta mlađima i to planiramo riješiti na taj način. Takođe, u toku su i neke preraspodjele radnika na određena mjesta, nadamo se da će dati rezultate. U planu je da to intenziviramo ove godine.

NoviGlas: Kakve su procjene po tom pitanju?

Stojanović: Očekujemo da ćemo ovu godinu završiti sa nekih 1820 do 1840 radnika, što je  u odnosu na ono na početku 2019. kad smo imali 2000 ipak značajno smanjenje. Očekujemo da ćemo tim nekim nekim prirodnim odlivom smanjiti broj radnika, jer ipak je ovo firma koja je, mislim na Termoelektranu,  počela raditi 1985. godine, ima dosta radnika koji su pred penzijom.

NoviGlas: Međutim, za kraj ima i dobrih vijesti. Biće i zapošljavanja.

Stojanović : Pa mi moramo primate određene kadrove, određene profile. Prije svega to se odnosi na tehničke struke i zanatska zanimanja. Već pomalo smo deficitarni sa tim kadrovima i računamo samo sa jednom zdravom politikom da ćemo uspjeti to nadomjestiti. I sada smo, bez obzira na sve ovo što imamo, nekih 15 radnika koji su radili na ugovor o privremenim i povremenim poslovima primili u radni odnos početkom januara jer to su dokazani bravari, varioci, mehaničari, ljudi koji su potrebni ovom sistemu. Da to ne radimo oni bi vjerovatno napustili ovo podneblje i otišli u inostranstvo da traže posao.