"U tom koordinacionom odboru treba da budu predstavnici vlada Republike Srpske i Federacije BiH i Savjeta ministara BiH i to tijelo bi trebalo donositi političke odluke za reformu javne uprave. Nekada ranije bilo je to tijelo, ali postoji potreba da se ono drugačije definiše", rekao je Dragan Ćuzulan, koordinator za reformu javne uprave.
Što se tiče ovog koordinacionog odbora, u njegovom sastavu bili su predsjedavajući Savjeta ministara BiH i premijeri entiteta, ali u svom radu po pitanju reforme javne uprave se i nisu proslavili. Trenutno, problem je u tome što predstavnici Evropske unije traže da na čelu tog koordinacionog odbora bude ministar pravde BiH, što osporavaju u Vladi Republike Srpske tvrdeći da ministar pravde BiH nema nadležnosti po pitanju reforme javne uprave i na tome je sve stalo.
"To je čisto političko tijelo koje vrši koordinaciju aktivnosti. Tu je sada zapelo i to treba riješiti što prije, to je jedno od pitanja o kojem se pregovara s vladama i delegacijom EU", naglasio je Ćuzulan.
U samom izvještaju Evropske komisije o napretku Bosne i Hercegovine na dobijanju kandidatskog statusa navodi se da je Bosna i Hercegovina u ranoj fazi reforme javne uprave te da je ostvarila ograničan napredak u ovoj oblasti.
"Četiri godine nakon usvajanja sprovođenje Akcionog plana reforme javne uprave zaostaje, posebno u izgradnji profesionalne državne službe koja je sposobna efikasno pružati usluge građanima i preduzećima", navodi se u izvještaju Evropske komisije.
I odluka Savjeta ministara BiH da produži period važenja Strateškog okvira za reformu javne uprave potvrđuje da se u prethodnih nekoliko godina praktično ništa nije radilo po ovom pitanju i pored toga što se veliki broj uslova za kandidatski status BiH upravo odnosi na ovu reformu.
"Mislim da će se morati donijeti određene političke odluke i krenuti u implementaciju Strateškog okvira. Ako bude političke volje, mi smo spremni i najveći dio posla se odnosi na digitalizaciju uprave, ali bez političkih odluka se ne može dalje", rekao je Ćuzulan.
Jedan od problema u implementaciji Strateškog okvira za reformu javne uprave u BiH svakako je elektronski potpis, koji već godinama blokira većinu procesa u Bosni i Hercegovini i koji još nije zaživio u pravom obimu. Ono što je zanimljivo jeste da je Zakon o elektronskom potpisu u BiH usvojen još 2006. godine, ali o njegovoj primjeni počelo se govoriti tek prije nekoliko godina. Problem tog zakona bio je što se njime predviđa uspostavljanje Kancelarije za nadzor i akreditaciju pri Ministarstvu transporta i komunikacija BiH kao jedinstvenog tijela, što su osporavali iz Republike Srpske. Ta kancelarija zaživjela je tek 2019. godine, međutim u tom trenutku zakon iz 2006. godine već je bio zastario. U međuvremenu Republika Srpska usvojila je svoj zakon koji definiše ovu oblast, isto kao i Federacija BiH, koja je svoj zakon u nacrtu usvojila tek 2020. godine. U ovom trenutku elektronski potpis koristi se u veoma malo slučajeva, uglavnom u poslovanju sa Upravom za indirektno oporezivanje BiH, koja je stekla uslove i dobila prava na izdavanje kvalifikacionih i elektronskih potpisa i pečata.